Nije potrebno posebno predstavljati Ivana Rančića, alfa i omega kaštelanske muške odbojke. Nećemo pogriješiti ako napišemo, čovjek koji je najzaslužniji za prekid dominacije zagrebačke Mladosti u muškoj hrvatskoj odbojci. Trenutno kaštelanska odbojka dominira Lijepom našom, četiri zadnja naslova pohranjena su u Kaštelanskom zaljevu.
Započeti ćemo prisjećanjem na finale doigravanja, u kojem je OK Mladost Marina Kaštela, došla do četvrtog uzastopnog naslova prvaka Hrvatske. Rančić je nakon utakmice zajedno s kapetanom Corsinijem na zid dvorane u Kaštel Starom zalijepio i četvrti naslov prvaka Hrvatske. Odluka u finalu doigravanja pala je u petoj utakmicu u Kaštel Starom, odlučivale su nijanse, što je presudilo?
– Rezultatski je možda najteže osvojen naslov, ali kada pogledate cijelu sezonu gdje smo vodili od samog početka, odigrali uvjerljivo ligu četiri, mislim da smo apsolutno zasluženo osvojili i četvrtu titulu u nizu. Po meni je odlučila naša primačka linija i dizač, koji je u finalu pokazao da mu se isplatio naporan rad zadnje dvije sezone od kada je u Kaštelima. Možda je ova titula najdraža ne samo meni i igračima nego i navijačima, koji su pokazali privrženost i ljubav prema klubu i gradu, u tri utakmice finala koje smo igrali kući, ali i na gostovanjima u Zagrebu.
S tri naslova u nizu bili ste favorit, ali reklo bi se da igrački niste bili jači od Mladosti, ako bi krenuli uspoređivati pozicije sve je to bilo tu negdje, kako je bilo nositi se s pritiskom. Zagrepčani su vam ga svjesno natovarili na leđa, vjerovali su da će prekinuti vašu dominaciju.
– Pritisak koji nam je nametnut je zapravo pokazatelj koliko smo napredovali kao klub, stekli jedno poštovanje od suparnika, ja osobno se s tim nosim jako dobro, zapravo me to još više motivira.
Nakon četvrte utakmice u Zagrebu u kojoj je Mladost uvjerljivo dobila Marina Kaštelu bilo je puno onih koji su smatrali da će se naslov vratiti u Zagreb. Rančičevi momci napuštali su Dom Odbojke pognutih glava, tražili što kraći put do autobusa, dok Mladostaši nisu skidali osmijeh lica. Nije to pokolebalo trenera Marina Kaštele, na stražnjem ulazu u Dom Odbojke Bojan Stranić tada je rekao: Dobiti ću ih dolje, danas su bili bolji, ali uzeti ćemo naslov.
Niti jednog trenutka Rančić nije posumnjao u svoju momčad, na novinarski zaključak da će biti teško podići ekipu nakon ovog poraza, da će pritisak uoči pete utakmice biti strašan, tada je izjavio: Utakmice za naslov igraju se pod pritiskom, pritiska mora biti, ne postaje se prvak Hrvatske ako ne možeš izdržati pritisak.
Način na koji je Marina Kaštela odigrala petu utakmicu govori da je Rančić u potpunosti uspio u svom naumu, ekipu je za taj susret pripremio fantastično:
– Trudio sam se motiv koji imam prenijeti na ekipu, smatram da smo najvažniju utakmicu odigrali s najviše samopouzdanja i taktički jako korektno, što je također pokazatelj da na nas pritisak nije utjecao previše.
Do novog naslova prvaka Hrvatske Marince je nosila puna dvorana u Kaštel Starom, za njih Rančić ima samo riječi hvale:
– Što se tiče navijača, buke i gromoglasnog navijanja mislim da je to zapravo smisao bavljenja sportom, a posebno da je to zapravo pobjeda odbojke jer su dva protivnika koji su bili izjednačeni na nekom prosječnom nivou gledana u finalnoj seriji od cca 4-5.000 gledatelja u tri utakmice odigrane u Kaštelima. Navijači su po meni ključan segment kluba, nešto što se ne kupuje, što se stvara, a mi smo radom, pristupom, karakterom stekli njihovo povjerenje i odanost u ključnim utakmicama.
Unatoč brojnim promjena u sastavu uspijeli ste relativno brzo posložiti momčad za osvajanje novog naslova, završiti regularni dio sezone kao uvjerljivo prvi, te u neizvjesnom finalu doći do naslova, nije bilo lako, tko je zaslužan za uspjeh ?
– Mislim da su za uspjeh zaslužni svi, a ja bez suradnika Ćosića sigurno ne bih izdržao sve ove sezone, jer uz posao koji obavljam to je za mene vrlo naporan ritam.
Kako uopće uspijete posložiti dan da sve stignte, radite na Veleučilištu u Šibeniku, potom trenerski posao, a tu je i obitelj ?
– Najviše mi pati obitelj, jer moj dan izgleda ovako, svako jutro trening, odmah nakon toga put Šibenik i najčešće direktno na večernji trening u dvoranu. Zato sam ljeti stalno s obitelji i ne mičem se nigdje. Bez supruge Ane ne bi bio uspješan, ona mi je najveća pomoć i podrška.
Iako znam da je teško nekog izdvajati, ali imate li nekog tko je finale odigrao na visokom nivou ?
– Ekipa je bila najbolji igrač finala, glupo je ne spomenuti da je mladi Đirlić odigrao zrelo pogotovo taktički, da je Ščerbakov smanjio oscilacije i ubrzao igru, Vincek je bio najbolji i najhrabriji kad je bilo najvažnije, a meni je posebno drago što je Giljanović odigrao cijeli play-off jako dobro, pokazao da će imati od njega uskoro koristi i reprezentacija. Šestan je potvrdio potencijal, a Šarčević i ozljeđeni Glaurdić da se bez njih nije moglo do titule. Klupa na čelu s Pervanom je uvijek reagirala kako treba,a dogodine se od Višića, Melvana i Sabljića očekuje veliki iskorak. Corsini je kao kapetan puno pomogao mladima svojim iskustvom igranja u najjačoj ligi na svijetu, ali i ljudskim osobinama skromnošću i radnim navikama, te se nadam da će ga klub iskoristiti još više u budućnosti kao promotora prema vani.
Joško Berket je nakon finala rekao: Biti ćemo zajedno još toliko da nadmašimo instituciju Mladosti. Zagrepčani htjeli, ne htjeli već imaju kompleks, osjećalo se da žele ove sezone više nego ikad prekinuti vašu seriju, sudeći po svemu nova sezona biti će još zanimljivija, na Savu je sletio Darko Antunović, u više medija već najavio da će Mladost vratiti ne samo u hrvatski već i u europski vrh ?
– Joško Berket je čovjek koji obožava svoja Kaštela, a samim tim i sve klubove, nema kluba kojem nije pomagao ili ga sponzorirao. Meni je izuzetna čast poznavati takvu osobu i imao sam veliku sreću što je prepoznao našu ljubav i upornost koju dajemo klubu, te nam je bio presudan faktor u iskoraku koji je klub napravio zadnjih godina. Što se tiče Mladosti, iskreno se osobno veselim što je Mladost vratila jednu takvu veličinu, koja ima velike ljudske i sportske vrijednosti. Mislim da će HAOK Mladost njegovim dolaskom profitirati, a nadam se i cijela Hrvatska odbojka u cjelini. Također se nadam da će i centri poput Siska, Osijeka i Rijeke također napravit iskorak, jer bez njih hrvatska odbojka nema prepoznatljivost i potrebnu kvalitetu.
Juniori su vam prvaci Hrvatske, radi se odlično u mlađim kategorijama, kako vam uspijeva zainteresirati djecu za odbojku, pokraj nekih zvučnijih sportova, zanimljivijih barem što se tiče financijskog aspekta ?
– Klub je prepoznatljiv u gradu i okolici zbog vrhunskih rezultata, ali i dobrog rada uprave u cjelini. Baza su nam zapravo par osnovnih škola u Kaštelima i dugoročno što mi je bila velika želja, klub mora širiti bazu na nivou cijele županije, jer talenti koji se tu rađaju zaista su raritet i to treba iskoristiti još više, jer smatram da je to putokaz većine klubova u Hrvatskoj. Mi smo tu na dobrom putu jer stvarno puno pažnje pridajemo djeci, događa nam se da nam dolaze djeca čak iz nogometa što je obzirom na planetarnu popularnost tog sporta rijetkost. Smatram i to često naglašavam da moramo sjest svi za isti stol i obavezno uvesti kadetsku ligu na nivou Hrvatske, koja mora biti obavezna za sve klubove,a s tim bi Hrvatska muška odbojka napravila najveci iskorak u odnosu na sve sportove u Hrvatskoj.
Kako može hrvatska odbojka naprijed u mlađim kategorijama nas nema, na juniorskom kadetskom EP nismo bilo od 2008. godine, kada smo imali juniore na europskoj smotri ?
Mislim da sve karte moramo baciti na mlađe uzraste, imati koordinatore po županijama koji će kontrolirati mlađe uzraste, te izbornika, naravno ako se za to steknu uvjeti profesionalca, koji će imati ozbiljan plan i program te obilaziti klubove i davati savjete tj. sugestije trenerima u radu s potencijalnim kandidatima za reprezentacije. Svakako uporno ponavljam, po meni treba zaživiti kadetska liga na nivou države, jer mnogi treneri rade cijelu godinu za jedan turnir i ne mogu ozbiljno razvijati igrače, niti postići razinu motiviranosti kod djece.
Ivan Rančić četiri naslova prvaka Hrvatske, jesu li ambicije prerasle hrvatsku ligu?
Moje ambicije u mom klubu nisu samo izražene kroz rezultat seniora, jer poznato je i nije nekakva tajna da sam uključen u rad kluba na svim nivoima i da za klub dajem cijelog sebe. Pokojni otac mi je bio predsjednik kluba, usadio mi je radne navike i ljubav prema sportu, tako da ja zaista uživam u napredovanju kluba i rezultatima koje postižemo.
Vidite li se u inozemstvu, jeste li imatli konkretnih ponuda stranih klubova?
Što se tiče ambicije odlaska u inozemstvo to zaista postoji i smatram da imam kapacitete za to, ali za to se moraju poklopiti mnoge stvari. Da iskreno kažem stalno imam upite i ponude klubova, te se po meni bliži trenutak kada će se nešto realizirati. Volio bi raditi u nekoj europskoj državi, a svi koji se bavimo odbojkom smatramo Italiju vrhom u svakom smislu.
Koga od trenera posebno cijenite, imate kontakata vani s kime se čujete, analizirate, volite li prihvati savjet?
Dosta kontaktiram trenere, pogotovo strance, ali i naše iz domaće lige, koji su također talentirani i u uvjetima kojima rade po meni postižu dobre rezultate. Od stranih trenera najviše kontaktiram s američkim kolegama, ali i trenerima iz Srbije, Slovenije, Argentine, Italije. Savjete i kritike primam uvijek,stalno radim na sebi, izmišljam vježbe učim teorijske osnove i smatram da je trenerski posao dijagnoza
Jednom ste izjavili: Volio bih preuzeti hrvatsku reprezentaciju, vjerujem da će na mene doći red ?
Što se tiče reprezentacije naravno da mi je to želja, ambicija i izazov, siguran sam da bi tu s nekim novinama napravio pomak. Veliki mi je to motiv, želio bih ovu pozitivnu energiju i kaštelansku priču usmjeriti i na reprezentaciju, ali polako i sve u svoje vrijeme. Teško je sada pričati o tome, jer imamo dobrog izbornika, koji radi kvalitetan posao, te im od srca želim korak dalje na Europskom prvenstvu, a bez obzira tko vodio Hrvatsku imati će od mene pomoć i podršku, što sam puno puta do sada već pokazao. Ključno je da svi klubovi budu na raspolaganju izborniku, i da svojim radom olakšaju posao reprezentaciji u cjelini.
Za sami kraj gdje se može iduće sezone očekivati Ivana Rančića?
– Trenutno odmaram, ali u razgovorima sam s čelnicima kluba, razmišljam što dalje. Nastaviti kao trener ili kao sportski direktor kluba, čelnici kluba nude mi taj posao, da još bolje posložim sve selekcije kluba i postanem profesionalac. Uz to dvojim da li otići u inozemstvo pa pokušati vidjeti što mogu, otvaraju mi se neke opcije koje nisu spektakularne, ali su ipak korak naprijed.
Autor: Miloš Gojak
Preuzeto s : www.odbojka.hr
