Početna Kolumna Život nakon 35-te

Život nakon 35-te

1508
UDIO

S vremenom čovjek postane svjestan života i svega onoga sto se oko njega dešava. S vremenom mu se desi neki klik u glavi. Ono kao u crtiću s Tommom i Jerryem, kad Tomma zviznu po glavi, i pojavi se more zvjezdica koje ja zovem svjetlacima. Kad tako klikneš u glavi, sve ti se nekako razbistri i od tog jednog klika dobiješ prosvjetljenje. Shvatiš što želiš a što ne. Shvatiš da si već prestar za neka životna sranja. Shvatiš vrijednost sebe. Shvatiš sto želiš dalje a sto ne. Shvatiš da život prekratko traje da bi ga trošio na nebitne likove. Kvazi likove koji crpe tvoju energiju. Jer nisu svi ljudi dobri ma koliko mi naivno pokušavamo pronaći dobro u njima.Otkači sve to od sebe. Lansiraj odjeb. Sočno ih marsni. Skočit će ti tlak trenutno ali na neke dulje staze ćes shvatiti da je to bilo prijeko potrebno. Poštuj sebe. U nekim godinama zaista te šab gabri što će ljudi misliti o tebi. Hoćeš li se ujutro pojaviti sa podočnjacima,u kojima se vidi neprospavana noć ili ćes tog dana biti kraljica glamura sa besprijekornom šminkom.Na tebi je.Imaš previše godina da te takva sranja dotiču.Nabaci cvike ,sveži maramu oko glave i svijet je tvoj, ma koliko u duši bila trula i tužna. Ne dokazuj se nikome. Kad predjes 35 -tu,nisi dužna da se opravdavaš. Za sranja, za uspjehe, za neuspjehe. Tvoji su .Tvojim mukama pisani. Tvojim znojem posuti.Živi ,voli ,radi. Ne okreći se.
Nemoj da te brinu prsti upereni u tebe. Jednom se živi. Prestara si za glumu. Za lažna prijateljstva, za lažne ljubavi. Voli strasno kao da je zadnji put u životu.Vjerovatno i je, što da se lažemo. Piši tekstove u pola dva u noći. Što fali. Tvoji su. U pola dva se pišu najbolji tekstovi. Pisani dušom i najiskrenijim osječajima. U pola dva nisi svoj. U pola dva si duša na dlanu,ogoljena ,sama. Duša koja piše srcem. U pola dva si žena koja piše što joj je na duši. Nakon 35 -te prestar si da šutiš bilo kome. Neću vise klimati glavom, jer je netko stariji. Ne želim šutiti i ne mogu. Oslabio mi želudac s godinama. Povraća mi se na razna pametovanja i razne šeme i šemice. Ne želim i neću. U tim nekim godinama naučiš koga poštuješ a koga ne. Kao na fb, ne lajkam ti jer si to ti, nego zato što mi se to svidja. Prosto ko pasulj. Ne ulizuješ se. Ne viriš iz nečije guzice. Prestar si za takvu vrstu općenja. Općiš samo onda kad želiš i s kim želiš. I uživaš.I smješkaš se. I kontaš lijepo mi je. Živis. Punim plućima.Svaki dan kao da je posljednji. Jer zaista si već prestar da glumis nesto što ne želiš. Jedan je život. Ili igraj ili ćes biti izigran. Do tebe je lutko ….