Početna Hrvatska Alarmantne brojke: Sve više liječnika napušta Hrvatsku

Alarmantne brojke: Sve više liječnika napušta Hrvatsku

330
UDIO

– Situacija je alarmantna, a kadrovska devastacija zdravstvenog sustava ozbiljna je prijetnja sigurnosti i prosperitetu hrvatske države – ustvrdio je potkraj prošle godine predsjednik Hrvatske liječničke komore Trpimir Goluža, predstavivši podatak da je u tri i pol godine iz zemlje otišlo 525 liječnika, prenosi seebiz.

Vladi premijera Andreja Plenkovića poručio je da će, ako nešto ne učini, biti odgovorna za „nepovratno urušavanje kvalitete pružanja zdravstvene skrbi hrvatskim građanima. Premijer je na tu alarmantnu situaciju odgovorio najavom kupovine INA-e, te uvođenjem vojnog roka. Broj liječnika koji je tijekom godina napustio Hrvatsku, međutim, zasigurno je puno već od 525, jer su mnogi otišli i prije ulaska zemlje u EU i nikad nisu zatražili dokumente o sukladnosti obrazovanja. Među zdravstvenim radnicima osobito je zbog jezika popularna Velika Britanija, mada ta zemlja ima restrikciju na zapošljavanje radnika iz Hrvatske.

Baš kao i arhitektica i urbanistica Tea Horvat o čijim su planovima i razlozima da napusti Hrvatsku pisali prije tjedan dana, i oni uglavnom nisu otišli isključivo iz egzistencijalnih razloga, već tražeći bolje uvjete i prilike, ali i život dostojan truda koji su uložili u svoje obrazovanje, mada ima i mladih koji su u inozemstvo otišli razočarani nemogućnošću započinjanja karijere u bilo kakvoj, a kamoli željenoj specijalizaciji.

Primarius dr. sc. Senka Baranović je specijalistica anesteziolog, koja je nakon više od 15 godina rada i truda kako bi napredovala u Hrvatskoj došla do zida, do, kako nam kaže, situacije u kojoj je morala odabrati hoće li stagnirati ili će učiniti nešto za sebe i osigurati si da jednoga dana ima pristojnu mirovinu.

– Ja radim vrlo zahtjevan posao. U Hrvatskoj imate pet, šest dežurstava na mjesec, 24 sata, nema poštivanja europskog radnog vremena, prekovremeni se ne plaćaju, odnosno plaćaju se smiješno, no nije riječ o novcu, već o poštivanju rada – kaže. Uvjeti su teški, ljudi napeti, bolje prolaze oni kojim imaju agresivan stav.

– Gledala sam starije kolegice koje su odlazile u mirovinu s 40 g. staža u vrlo teškom poslu u kojem ima puno noćnog rada, koje su razmišljale hoće li si od mirovine moći kupiti recimo knjigu. To je život u kojem ste puno uložili u sebe i očekujete nekakvu minimalnu egzistenciju s tim u skladu – kaže dr. Baranović.

Život liječnika u Škotskoj

U Edinburghu, u Škotskoj, radi tri dana tjedno, po 10 sati i uz dva dežurstva na mjesec ima traženih 38 radnih sati na mjesec, na što se, kaže jako pazi. Ako se slučajno i dogodi da jedan tjedan radite više, idući ćete raditi manje kako ne biste prebacili dozvoljenu satnicu, kaže.

– Ovdje si možete priuštiti što hoćete, svaki dan jesti vani ako želite, što si u Hrvatskoj ni s dobrim liječničkim plaćama ne možete priuštiti. Možete ići u kazalište, kino, možete na vikend, tri, četiri, dana, imate vremena za to – kaže dr. Baranović i ističe nešto što možda objašnjava sve: „U cijelom profesionalnom životu nisam toliko spavala, a to mi užasno puno znači.“

Dr. Baranović u Škotsku je stigla iz Irske, kamo je sa svojim životnim partnerom, također liječnikom, otišla 2015. godine. Irsku je odabrala jer je imala manje strog sustav – Irci su, kaže, svoje liječnike otjerali u SAD i Australiju, pa im nedostaje liječnika. Međutim, irski joj se zdravstveni sustav nije svidio. Tamo u javnoj bolnici možete imati privatne pacijente, koji plaćaju posebno, te možete dobro zaraditi, no cilj joj je bila Velika Britanija, kojoj godinama nedostaje liječnika i u njoj radi puno Indijaca, Poljaka, a sada i Hrvata. Odabrala je Škotsku, zbog Brexita i vrlo je zadovoljna bolnicom u kojoj radi nekoliko mjeseci, kao i susretljivim kolegama i ljubaznim i skromnim ljudima.Odnos prema zaposlenicima je ovdje drugačiji, kaže. Prijavila se za edukaciju i upitala nadređene može li za nju dobiti slobodne dane, na što je dobila odgovor koji ju je u prvi mah zbunio – ne samo da ima pravo na slobodne dane, već joj je edukacija i plaćena, bez obzira na to što zasad ima ugovor samo na godinu dana.

Slično iskustvo o radnim uvjetima ispričao je i Jagor, liječnik koji je u Veliku Britaniju stigao 2014. godine iz jedne manje bolnice u Hrvatskoj, u potrazi za subspecijalizacijom koju je želio. Kada je nakon nekoliko mjeseci rada u bolnici u jednom manjem engleskom gradu odlazio prvi puta na godišnji odmor, u Hrvatsku, nadređeni su ga pozvali na razgovor.

preuzeto sa dalmacijanews.hr