Početna Kolumna Osam sati rada ,8 odmora i 8 kulture prevedeno 12 rada -12...

Osam sati rada ,8 odmora i 8 kulture prevedeno 12 rada -12 nekulture

1612
UDIO

Možda je jutros samo jedan obican ponedjeljak u nizu a možda je jutros i Praznik rada.Za 40 000 tisuća ljudi u Hrvatskoj to je samo jedan običan dan, jedna običan ponedjeljak.Onoj ženi u pekari koja kao i svaki dan prodaje kruh nije Praznik rada nego običan radni dan.Onoj curi u kafiću koja ti napravi veliku sa toplim je isto tako samo jedan obicni ponedjeljak..Policajcu koji me zaustavio negdje tamo u Starom, je također radni dan.Ženi koja mi je naplatila benzin na pumpi je običan radni dan.Za sve one žene koje rade sve božje praznike u trgovačkim centrima je također radni dan.Doktorima koji dežuraju danas je radni dan , samo jedan ponedjeljak u nizu.
Davne 1996. godine, službeni naziv ovoga praznika u Hrvatskoj bio je Blagdan rada. Tako je ostalo do 2. studenoga 2001. godine, kada je izmjenama i dopunama spomenutoga zakona službeni naziv postao Praznik rada.
Dan kojeg zovem blagdanom , praznikom ili neradnim danom je postao samo jedan običan dan.Nekad je to bilo puno drugačije.Fale mi moja obitelj s kojom sam nekad slavila 1.maj.Fali mi ono okupljanje obitelji. Dan prije se nazove i odredi koja žena će skuhati to i to , odredi se tko će ponijeti ražanj , tko piće,ostalu opremu.Mi djeca smo bili zaduženi za sportske rekvizite , tipa reketa, lopte, frizbi.Na samo prvomajsko jutro probudi te limena glazba, doručkuješ i spremiš stvari za piknik.Na jednom određenom mjestu se sastaje cijela obitelj koja ”konvojativno ” ide na livadu na kojoj će upriličiti roštiljanje.Dolaskom na livadu zauzmu se najbolja mjesta, malo u hladu, malo uz rijeku, jer u rijeci se najbolje hladi piva i ostala pića.U hladu je deka za one koji će odmoriti nakon ručka.Ražanj je postavljen na centralno mjesto tog našeg malog carstva i zabava počinje.Na nekom autu je postavljen stari radio na baterije,iz kojeg se čuje Plima od Indexa.Djeca trče okolo, rastvoren je suncobran i stol i stolice na rasklapanje.U nekom momentu žene iznose svoje delicije da malo zamezimo prije janjeta.Još dan danas mi odzvanja taj smijeh u ušima, onih koji se guraju pored stola, samo je dida uredno pored janjeta i zalijeva ga pivom jer nitko od muških ne može ispeći janje bolje od njega.U nekom trenu i to janje bude gotovo, pojedemo ga sretni i zadovoljni,okupljeni svi oko malog plastičnog stola i stolica na rasklapanje , pijući pivu iz hladne rijeke.U sumrak padne i pokoja pjesma, što zbog hladne pive iz rijeke,što zbog miline u srcu .Mi djeca se smijemo jer su nam stariji smiješni kad se tako ponašaju.Oni sretni , ozarena lica , slave Praznik rada.Dan kada su zaslužili da budu sretni i slobodni , jer su na svojim poslovima mukotrpno radili.Otac ekonomist u vojnoj firmi, mama službenik u geodetskoj upravi.
Danas je ponedjeljak 1.5.2017.godine Gospodnje.Raja sa deke pored rijeke je rasuta po cijelom svijetu.Neki slave Praznik rada , neki su primorani raditi.Neki iz spomenute priče imaju mirovinu od 600 kuna, neki još uvijek rade, neki su umrli.Mi djeca sa livade pored rijeke , nemamo janje danas za ručak ali imamo pile u pećnici .Nema rijeke u kojoj možemo ohladiti pivu ali smo izvukli bocu vina koja je za posebne prilike.Nema livade , nema rijeke , nema pive koja se hladi u rijeci ,imamo 40 000 tisuća ljudi koji rade na današnji dan.Dan koji smo nekad zvali Blagdanom.Dan koji se neće posebno platiti , dan u kojem radnica na pultu u Babića neće dobiti osmijeh.Dan u kojem policajac na kiši i vjetru neće dobiti ljubazan pozdrav od vas nego nadrkano ‘dan.Cura u kafiću će dobiti još jedan prijekoran pogled jer nije donijela kavu u onoliko sekundi koliko ste joj vi odredilo da joj je potrebno da napravi u dupkom punom kafiću .Dan koji je definitivno postao samo jedan dan u nizu.Dan koji je toliko obećavao.Osam sati rada , osam odmora i osam kulture.Osam rada se pretvorilo u 12 rada i 12 nekulture.Vremena za odmor nemamo niti se nekad smatramo kao ljudska bića.Ljudi iz moje priče su nekad bića sa nadnaravnom snagom.Ljudi koji ne slave blagdane sa svojom obitelji , ljudi koji su željni deke i pive u hladnoj rijeci .Ljudi koji su željni janjeta na ražnju ne zbog jela , nego zbog društva i osjećaja da nisi čovjek drugog reda.Ljudi željni tog zaboravljenog okupljanja, gurnutog na marginu društva jer je to kao dan koji je podsjećao na neka mračna vremena.Ljudi molim vas vratite livadu , deku i pivu u rijeci radi mentalnog sklopa blagajnice, policajca,konobarice,doktorice , čistačice.Radi svih onih ljudi koji rade danas a ne bi trebali. Radnici i na crno i na bijelo ujedinite se , ovo je Vaš dan ….neka nam vrate hladnu pivu iz rijeke.
Pa ljudi ako se jos uvijek tako mozemo zvati sretan vam Praznik rada.