Početna Kolumna I mi poviše magistrale smo ljudi (Radun blues)

I mi poviše magistrale smo ljudi (Radun blues)

3624
UDIO

”Uvijek sam se pitala zašto ptice ostaju na jednom mjestu ,kad mogu odletjeti gdje god požele …gdje je ljepše, sigurnije,sretnije.
Šta znam….Onda sam to isto pitanje postavila sebi .”
Valjda me je Bog s razlogom postavio na ovu moju životnu stazu na kojoj sam sada , premda sam se opirala i rukama i nogama.Ja sam dijete kontinenta , livade , planine , hladne zime, snijega i trebalo mi je vremena i vremena da se priviknem i donekle prihvatim što klimu što mentalitet.Elem neise…
Ima jedan grafit na portu u Kaštel Starom koji kaže da je u Kaštelima teško ostarit a ne poludit.Slažem se 100%.Bilo je mnogih koji su pokušali ali su bitku u startu izgubili.Mi koji živimo poviše magistrale znamo kako je teško živjeti u Kaštelima.Kako je teško ”jahati” do Željezničke stanice , Smokvinac,Ključanica jednom riječju Radun.
Radun je bilo staro hrvatsko naselje na padinama Kozjaka. Naselje se nalazilo iznad današnje željezničke postaje u Kaštel Starom. Selo Radun se spominje u vladarskim darovnicama hrvatskih kraljeva Zvonimira (1083.god.) i Stjepana II. (1089.god.). Radun kao selo nastao je od imanja koje su držali hrvatski kneževi i kraljevi dinastije Trpimirovića. Zbog velike epidemije kuge 1527. godine i turske opasnosti selo je napušteno, preživjeli stanovnici su prešli u novosagrađeno selo Kaštel Stari. Od sela sačuvan je toponim, crkva sv.Jurja u svom izvornom obliku (10/11.stoljeće) s grobljem i natpis,koji se nalazio iznad ulaza crkve sv. Nikole od Podmorja. Nakon izgradnje željezničke postaje 1875. godine, na mjestu starog sela Raduna niče novo naselje Radun, sada kao dio Kaštel Staroga.
Naselje u kojem su živjeli hrvatski kraljevi danas ima 3000 stanovnika i nema vodu ni kanalizaciju.Doduše , neki imaju neki nemaju u 21.stoljeću.U 21.stoljeću nemaš vodu ni kanalizaciju.Zvuči nenormalno , zar ne ? Dvadeset kilometara do Splita i 10 km do Unescovog grada.Ti vadiš vodu iz bunara , skupljaš kišnicu .Nekako se čovjek u svom jadu zabavi pa se nauči živjeti s takvim stvari pa nam onda dođe famozna brza cesta i rekonstrukcija magistrale.Sagrade nam tako taj famozni nadvožnjak , sve pod parolom neka stanovnicima Raduna bude bolje.Ma što nam je bolje? Prva stvar što je toliko uzbrdo da dušu ispustiš hodajuć.,Druga stvar pločnik je toliko uzak da se po njemu ne možeš mimoići s nekim tko ti dolazi u susret a kamoli da vodiš dijete za ruku.O vožnji kolica da i ne govorim i onda nam vozači sviraju i pitaju se zašto hodamo po kolniku.Neki dan ispred mene ide starija žena i vodi unučad u vrtić , jedno drži za ruku ispred sebe , drugo za ruku iza sebe.Pa jel’ to normalno? I tako će žena voditi djecu i po buri i po kiši? Za nevjerovati .Ja bih stvarno voljela upoznati toga koji je projektirao ovaj nadvožnjak i taj pločnik.Jer dođe čovjeku samo da se smije ništa drugo.Više mu se i ne plače.Koliko novaca uloženo a mi nemamo normalan pločnik.I kako sad da se naša djeca biciklima spuštaju niz taj put.Ne znam znate li vi koji ste ovo gradili da smo i mi ljudi koji živimo ”poviše magistrale”? I mi vodimo normalne živote , volimo voziti bicikl , role , nismo baš zadrti seljaci koji su nekad davno sišli s brda.To vrijeme je davno prošlo.I naša djeca treniraju u Vala te idu biciklima.Roditelji danas strepe jer je opće poznato kakva je kultura vožnje u Kaštelima.Pa da su barem napravili stazu za bicikliste.Ne košta puno , samo povučeš crtu uz pločnik.

A da ne govorim o onom dijelu koji spada pod Kaštel Novi , poviše magistrale.Tu smo odsječeni totalno.Tu nije voda ni u naznakama, nadvožnjak također.Pa kako da se do kuće spuštamo helikopterom jer pješke nam treba tri dana ”jahanja” dok dođemo kući.Lako je onim koji žive u selu , njima je sve na ruku a nas ”poviše magistrale ” da izvinete tko jebe.Vjerojatno ovi što su sudjelovali u projektu žive ispod magistrale.Ovdje vrijedi ona stara sit gladnomu ne vjeruje.
I možemo mi pisati na tisuće tekstova , peticija , režati na sve i svakoga oni napraviše kako su zacrtali a ti mali i jadni čovječe trpi koliko možeš a kad prekipi ugasi svjetlo i hvataj se granice.

Đ.H.Č.