Početna Kolumna Kud svi Turci tu i mali Mujo

Kud svi Turci tu i mali Mujo

1118
UDIO

U zadnje vrijeme je pomama za motivational speakerima. Kad sam neki dan pročitala da seminar od jedne takve osobe ”motivacijskog govornika” košta 500 kuna skoro sam pala u nesvijest. Pet stotina kuna da ti netko govori koliko si ti prelijepa , da vrijediš , da će se u tvom životu desiti neko čudo. I ljudi hrle na takva događanja , valjda vjerujući da će im se nekim čudom život promijeniti iz korijena. Sad shvati mene da meni netko kaže da sam prelijepa kad hodam po Zari a ni jedne mi hlače ne mogu. Kad hoću u istoj kupiti majicu a L mi stoji kao da sam posudila neku od djece.  Da mi netko dipli da sam, prelijepa kad želim kupiti štikle a noge mi u njima kao Štumfetine. Ma daj molim te .

Život bi mi se promijenio iz korijena na bolje kad bi me nazvali sa Biroa te me slatkim glasićem obavijestili da sam dobila posao u struci koji je btw jako dobro plaćen. A ne da sam samo jedan broj u statistici Zavoda za zapošljavanje kojeg nazovu ovako pred blagdana kad moraju smanjiti broj nezaposlenih jer ide kraj godine, pa me obavijeste da su mi baš našli prikladno mjesto u pekari ili trafici. Ma zamisli .

Život bi mi se promijenio iz korijena na bolje kad bi u mom naselju gdje sad živim došla pitka voda. Kad ne bih morala svaki tjedan napuniti prtljažnik bocama s vodom. Kad ne bih na svaku kavu kod prijateljice morala ići sa bocom vode. Kad ne bih morala nasipati vodu po javnim česmama. E to bi baš bila uživancija. Kad bih mogla otvoriti slavinu a iz nje teče pitka voda. Eh, kad bih mogla….

Život bi mi bio bolji da je ova država bolja. Država za koju su se neki ljudi borili a sad se bore na nekim drugim životnim frontama uzdržavajući obitelj kako znaju i umiju. Život bi bio prekrasan kad bih neke žene vidjele muža više od 5 puta godišnje. To bi bilo  jako lijepo . Kad bi mi rekao prelijepa si. Jer on ti treba reći da si prelijepa, ti ženo koja odgajaš sama djecu dok on ,,tuče” neka tuđa mora i neke tuđe bauštele .Kakvi motivacijski speakeri.

Ne znaju oni kako je nama s takvima kad se vrate pa smo stranci u istoj kući , za istim stolom , u istom krevetu. Vrijeme učini svoje ma koliko mi to negirali .Ma koliko se voljeli. I samo si sami možemo pomoći. Vjerujući u sebe .Imajući konjske živce. Gazeći sve pred sobom. Boreći se za obitelj , djecu. Izvodeći djecu na pravi put. I ne treba nam nikakvo čarobno ogledalo koje će nam vratiti odraz u vidu našeg lika i reći nam ono što želimo čuti .Da smo Bože moj prelijepe. Sve smo mi sebi prelijepe. Što da se lažemo. Samo netko živi od vanjske ljepote , netko od one unutrašnje. I ne treba nam nikakav govornik kojem ćemo platiti 500 kuna. Isto kao kad nam je bilo 20.god.a frajer nam u kafiću kaže:’ ‘Mala prelijepa si a u sebi misli jao  što bi te jebo”.

Ustvari ljudi su napravili te zvijezde od njih. Ništa oni nisu pametniji od nas samo znaju jako dobro govoriti ono što želimo u nesretnom trenutku čuti. A svaka od nas ima prijateljicu ili sestru koja joj može biti motivacijski govornik ili rame za plakanje. Samo što mi bježimo od poznatih . Ne želimo se sramotiti. Ne želimo pokazati da nam treba netko za razgovor .Želimo biti dio fancy društva koje hrli u kongresne dvorane na seminar koji košta 500 kuna da ti netko kaže da si prelijepa i da nakon toga objaviš sliku na Instagramu. Bože koliko smo jadni i nesretni postali.

Odoh popiti kavu kod svoje prije i ispričati joj sva sranja od ovog tjedna a 500 kuna ostavim za neki ženski vikend. Što toplo želim i vama…