Početna Hrvatska Tužna priča o fratru zlostavljaću iz Splita

Tužna priča o fratru zlostavljaću iz Splita

189
UDIO

Nakon što je Splitsko-makarska nadbiskupija prošlog tjedna objavila da je jedan svećenik suspendiran zbog pedofilije, javilo se nekoliko žrtava fratra samostana Sv. Frane u Splitu.

Znao je da je optuženi fratar homoseksualac

Sada Slobodna Dalmacija piše da je kler još od 2011. znao da je taj fratar seksualno zlostavljao dječake, no nisu ništa učinili. ‘No, oni su proglasili da je to laž jer je netko, ne znam tko, rekao da je žrtva došla i pitala za novac i slično. Sistem samoobrane je jak i, naravno, kad se ovako nešto pojavi, da je napad najbolja obrana: on je kriv, on laže, on traži novac, stan’, rekao je jedan fratar koji je u tom splitskom samostanu bio u službi nekoliko godina. On je, kaže, znao da je fratar koji je sada optužen homoseksualac, no nije znao i da je pedofil. To da je fratar homoseksualac, ovaj je svećenik prijavio crkvenim poglavarima, no ništa se nije dogodilo. Taj je svećenik za Slobodnu Dalmaciju anonimno rekao da je istražiteljima rekao da poznaje jednu žrtvu.

‘Nije mu bilo teško živjeti s onim što radi žrtvama’

‘Ja sam tada rekao da znam za jednu žrtvu koju sam ispovijedao, a o saznanjima u ispovijedi ja ne mogu govoriti, i istražitelj me pitao bih li ga kontaktirao, hoće li pristati na razgovor. Kazao sam to žrtvi, a on mi je rekao da ne želi otvarati svoje rane, što sam ja istražitelju i rekao. Kad je žrtva čula da je fratar suspendiran, reagirao je burno i odlučio da će progovoriti. Govorio sam mu da štiti svoju osobnost jer će sigurno biti stigmatiziran ako ljudi saznaju da je on prijavio’, priča anonimni svećenik. Danas 78-godišnji fratar optužen za pedofiliju je u samostan došao još kao dijete. Završio je fakultet u SAD-u i onda se vratio u Split, gdje je ribario, a imao je i brod, priča svećenik koji ga je znao.

‘Koliko ja mogu procijeniti, sigurno mu nije bilo teško živjeti s onim što radi žrtvama, ali nije shvatio da je psihički obolio i da maltretira te mlade ljude. Nadam se sad, kad je to izbilo van, da će više ljudi doći i svjedočiti. Znam da je uvijek imao svoj auto, pravdao se da mu je nećak to dao, pa tako i taj brod. On je, na neki način, bio slavan i poznat, išao je svugdje po svijetu s dječacima, dobar je propovjednik, formirao je i zbor, donio je jedan određeni životni stil, ali je jako dobro shvaćao tko bi mu od dječaka pružio najmanje otpora i tu je “upirao”‘, ispričao je ovaj fratar za Slobodnu Dalmaciju.

‘On je odmah trebao biti maknut iz Splita’

Panika je počela kad je cijeli slučaj o zlostavljanjima izašao u medijima. Svi su rekli da nisu znali da je zlostavljač bio psihički bolesna osoba, ispričao je ovaj svećenik i dodao da je bila velika greška što se zlostavljača nije izoliralo ranije, čim se saznalo za njegova nedjela.

‘Kad je to počelo, on je trebao biti maknut iz Splita. Naša uprava definitivno je abortirala svoju dužnost jer glavni ordinarijat tom fratru je Provincijalat, ali oni su htjeli maknuti taj vrući krumpir i prebacili su ga nadbiskupu. Provincijal ga je morao suspendirati prije nadbiskupa, to je jasno’, priča svećenik i dodaje da je delegat Provincijala poslan u Rim, no sve je stavljeno sa strane. Kad su crkveni poglavari saznali za slučaj 2011. godine, rekli su da je žrtva bila ta koja je ucjenjivala njih i tražila nešto u zamjenu za šutnju, no ovaj anonimni svećenik kaže da je zapravo bilo obratno: provincijal je pitao žrtvu je li spremna na sebe prihvatiti odgovornost u slučaju da star i bolestan fratar umre od šoka kada dozna za optužbe.

‘Problem samoće je veliki problem klera…’

Svećenik koji je poznavao zlostavljača kaže da su i svećenici, iako bi trebali biti ‘sveti ljudi’, zapravo samo ljudi, a u svećenike se primaju bez osnovne psihološke analize iz koje bi se vidjelo je li dobar kandidat za to ili nije.

‘Prisutnost istospolnog osoblja u jednom prostoru kao što su samostan, sjemenište, samostani časnih sestara i slično nešto je što definitivno utječe na mentalitet i psihozu ljudi. Mi smo ljudi koji griješimo, ljudi koji se upleću u neke stvari u kojima jednostavno zanemarimo ono za što smo pozvani i onda skrenemo s puta. Problem samoće je veliki problem klera, bilo redovničkog ili dijecezanskog. Mi smo ljudi koji nemaju nikoga tko nas istinski voli i to je jedan veliki problem. Ako si svjestan toga, onda tražiš jednu ljubav koju ne smiješ sebi priuštiti’, objašnjava.