Početna Hrvatska Imoćani ogorčeni: Ja nemam gdje sa svojom paprikom, a na TTTS-u uvoznu...

Imoćani ogorčeni: Ja nemam gdje sa svojom paprikom, a na TTTS-u uvoznu prodaju pod ‘virovitičku’!

190
UDIO

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Uprla vrućina po Imotskom polju. Tamo prema Vinjanima Donjim, gdje se nekada sadilo najviše povrtlarskih kultura, paprika, rajčica, krastavaca, fažola, tikvica… nema neke velike živosti u polju.

Istina, morali smo ranije doći jer poljoprivrednici ipak dolaze kada je manja vrućina. Ipak, sreća nas je pomazila, na frezi iz polja vraća se Ante Topić sa suprugom. Riječ-dvije o poljoprivredi uz neizbježno pitanje, kakav je urod, isplatili li se saditi, bilo je dovoljno da Ante pokrene razgovor.

– Evo vidite osamnaest tisuća sadnica samo paprike, što naše sorte “Roga”, da ne govorim o onim žutim, onda sadnice pomidora okruglih, pa pomidora takozvanih “šljiva”, pa sadnice batata (slatki krumpir), pa obični krumpir, loza. Ima toga koliko god hoćete. A meni je poljoprivreda sve, bavim se njom od malih nogu, točnije punih pedeset godina, prvo pomažući roditeljima i onda samostalno. Imam svoj OPG, uredno plaćam državi doprinose i to je to – veli Ante.

I može li se živjeti od poljoprivrede, upućujemo standardno pitanje Anti?

– Teško, teško. Sprječava nas najviše uvoz, onaj nekontrolirani. Evo, sada kada berem svoju pravu domaću papriku, nemam je gdje plasirati. Odnesem je na TTTS u Split i vidim dolje uvoznu papriku, a prodaje se pod onu virovitičku. A ona s Viroviticom nema veze. I tko je tu lud, pitam se. Ja svoju dovezem s kvalitetne zemlje iz Imotskog polja, kvalitetan urod i ne mogu dobiti ni približnu cijenu da pokrijem najosnovnije troškove. Gnojivo je skupo, zaštitna sredstva su skupa, gorivo. Pa zamislite cijena paprike je 1992. godine bila ista kao što je i danas, a gorivo je poskupilo barem četiri puta, i zaštitna sredstva isto toliko. Znači u 26 godina tko je nastrada? Poljoprivrednik, običan domaći proizvođač. Ja drugih prihoda nemam i moram prihvatiti sve ovo. Organiziranog otkupa u Imotskoj krajini nema, nažalost, odnesem na TTTS, pa što prodam. I tako godinama – odgovara Ante.

A država, što bi država trebala učiniti?

– Država bi trebala voditi računa o nama, a ne o velikim robnim kućama i uvozu. A ja garantiram, tvrdim životom, da bi nas dvadesetak poljoprivrednika s područja Imotske krajine samo paprikom moglo opskrbiti cijelo priobalje, cijelu županiju, da o drugom povrću i ne govorim. Samo država treba napraviti reda. Neka se samo povede računa o tome i vidjet ćete kako će sadašnje neobradive površine na Imotskom polju procvjetati. Na žalost, ima ih puno. A i cijena bi bila daleko povoljnija. Vidite ja za kilo kvalitetne paprike dobijem pet kuna, a pogledajte cijenu u trgovinama za uvoznu papriku. Moja bi otkupna realna cijena bila 9-10 kuna. Tko te pare dijeli ne znam, ali nama malim proizvođačima to ne ide u prilog. Berem sada pomidoru, kupus, krumpir, opet će cijena biti nezadovoljavajuća. Evo vam jedan primjer. Sjećate se možda kada je Konzum nekada otkupljivao našu kvalitetnu lubenicu iz Vinjana za 50 lipa, a država mu davala stimulans od jednu i pol kune po kilogramu. Tako su naše lubenice završile na đubrištu. Što će Konzumu kada mu je država platila tri puta više. Zato se sada i lubenica više ne sadi u Vinjanima u onim količinama kao prije. Eto to je to – veli nam Ante Topić koji svake godine, kako kaže, razmišlja o napuštanju ovoga posla.

A s druge strane, srce vuče k plodnoj zemlji, jer su od nje stoljećima živjele generacije.

IZVOR: slobodnadalmacija.hr