Početna Zanimljivosti Dvije bolesti od kojih ljudi najviše strahuju povezane su s ‘pogrešnim’ spavanjem:...

Dvije bolesti od kojih ljudi najviše strahuju povezane su s ‘pogrešnim’ spavanjem: šanse za udare vam rastu do 200%

93
UDIO

Spadate li među ljude koji se hvale da spavaju samo četiri sata i da vam je to dovoljno? Možda još tvrdite i da je spavanje gubitak vremena, gnjavaža, zamorno, dosadno… i da vam skraćuje život!?

I slažete se s izjavom jednog američkog senatora koji je rekao: “Uvijek sam se gnušao potrebe za spavanjem. Poput smrti, spavanje i najmoćnije muškarce baca na leđa!”

Što god od ovoga potvrdite, svakako ste u zabludi i bilo bi dobro da promijenite svoju naviku zanemarivanja spavanja, bez obzira što vam se čini da vaš organizam dobro funkcionira.

Naime, najnovija znanstvena otkrića pokazuju da čak dvije trećine odraslih osoba u svim razvijenim društvima ne mogu noću odspavati preporučenih osam sati, što ima pogubne posljedice na njihovo zdravlje.

Unutar razdoblja od samo stotinu godina ljudska su bića odbacila svoju biološki određenu potrebu za primjerenim snom – potrebu za čije je usavršavanje evolucija potrošila 3.400.000 godina kako bi služila podupiranju životno važnih funkcija.

Posljedično, desetkovanje odspavanih sati diljem industrijaliziranih zemalja proizvelo je katastrofalan učinak na naše zdravlje, na očekivanu duljinu našeg života, našu sigurnost, produktivnost i obrazovanje naše djece.

Tiha epidemija pomanjkanja sna najveći je izazov za javno zdravstvo s kojim se u dvadeset prvom stoljeću suočavaju razvijene zemlje. Stoga je trenutak za radikalnu promjenu našeg osobnog, kulturološkog, profesionalnog i društvenog odnosa prema spavanju. No, čak i da samo 50 do 60 posto ljudi doista poveća vrijeme svoga spavanja, to bi moglo smanjiti zdravstvene troškove za desetke ili stotine milijuna dolara, i spasiti stotine tisuća života.

Jeste li i sami među onima koji spavaju nedovoljno, otkrit ćete ako odgovorite na jednostavna pitanja: “Smatrate li da ste tijekom prošloga tjedna spavali dovoljno?” i “Možete li se prisjetiti kada ste se zadnji put probudili bez budilice osjećajući se osvježeno, nemajući potrebu za kofeinom?”

Ako odgovor na ta pitanja glasi “ne”, definitivno ste u navedenoj skupini, što vas ne iznenađuje, ali vas posljedice nedovoljnog spavanja mogu iznenaditi.

Neuroznanstvenik i zaljubljenik u istraživanje spavanja dr. sc. Matthew Walker u svojoj knjizi “Zašto spavamo”, inače međunarodnom hitu i bestseleru New York Timesa, čiji je hrvatski prijevod upravo izišao u izdanju “Planetopije”, otkriva nam bezbrojne zdravstvene i društvene koristi koje proizlaze iz redovitog, dubokog osmosatnog noćnog sna, ali i nevjerojatne nepoželjne posljedice pomanjkanja sna o kojima niste ni razmišljali.

Otvarajući vrata brojnih laboratorija za spavanje, autor razotkriva kako uz pomoć sna možemo utjecati na inteligenciju, zdravlje i raspoloženje svoje djece, kako možemo bolje učiti i pamtiti, biti produktivniji, jačati imunosni sustav, čuvati sve organske sustave u tijelu te tako spriječiti psihičke bolesti i degenerativne procese, ali i zarađivati više i izgledati bolje.

Dr. Walker smatra da bismo uvažavanjem spavanja na isti način na koji cijenimo zdravu prehranu i kretanje mogli pozitivno utjecati na obrazovni, ekonomski i zdravstveni sustav jer svi oni pate zbog neispavanosti koja izaziva fatalne pogreške, brojne nepravde i nelogičnosti u našem društvu.

U ovoj fanscinantnoj knjizi otkrio je dosad nedovoljno objašnjenu svrhu snova i različitih faza spavanja, nevjerojatne evolucijske prilagodbe koje nam je omogućilo spavanje te začuđujuću spregu biokemijskih procesa o čijoj usklađenosti ovisi trećina našeg života – ona u usnulom stanju.

Nekad je bila aktualna izreka “spavanje je treći stup dobrog zdravlja s pravilnom prehranom i tjelovježbom”. Danas se podmukli učinak neispavanosti na zdravlje proteže mnogo dublje – svaki veliki sustav, tkivo i organ u našem tijelu pati, pogođen je i naš DNK, pa bi se više od dvadeset opsežnih epidemioloških studija kroz koje su ispitani milijuni ljudi tijekom nekoliko desetljeća moglo svesti na jednu novu potvrđenu vezu: “Što kraće spavate, to ćete kraće živjeti!”

“Svi vodeći uzroci bolesti i smrti u razvijenim zemljama, bolesti koje preplavljuju sustave zdravstvene zaštite, kao što su bolesti srca, pretilost, demencija, šećerna bolest i rak, na neki su način povezane s manjkom sna”, ističe dr. Walker.

Tako je studija iz 2011. godine, koja je pratila više od pola milijuna muškaraca i žena različite dobi i etničke pripadnosti u osam različitih zemalja, utvrdila da je sve kraće spavanje povezano s 45-postotnim povećanjem rizika od razvijanja srčanožilnih bolesti i umiranja zbog njih unutar sedam do 25 godina od početka studije. Slična veza uočena je i tijekom japanske studije na više od četiri tisuće muških radnika. Unutar razdoblja od četrnaest godina, kod radnika koji su spavali šest sati ili manje postojala je 400 do 500 posto veća vjerojatnost da će pretrpjeti jedan ili više srčanih zastoja nego kod onih koji su spavali više od šest sati. Veza između pomanjkanja sna i zatajenja srca ostaje snažna čak i nakon kontrole drugih poznatih čimbenika rizika bolesti srca, kao što su pušenje, fizička aktivnost i tjelesna masa.

Za odraslu 45-godišnju ili stariju osobu koja noću spava manje od šest sati postoji vjerojatnost veća od 200 posto da će za svog života doživjeti srčani ili moždani udar u usporedbi s onima koje su noću spavale sedam ili osam sati. To otkriće naglašava koliko je u srednjoj životnoj dobi važno postaviti spavanje na prvo mjesto, a, nažalost, pokazuje se da nas obitelj i poslovne okolnosti potiču da postupamo upravo suprotno.

Samo jedna noć tijekom koje je osoba odspavala premalo, makar samo sat ili dva manje, odmah će kod nje ubrzati broj otkucaja srca koje će u svakom sljedećem satu kucati sve brže i znatno povećati sistolički tlak u njezinim žilama.

Kad se govori o posljedicama pomanjkanja sna na srce i krvne žile, treba dodati i to da u globalnom eksperimentu sudjeluje milijardu i pol ljudi svake godine koji su prisiljeni skratiti svoje spavanje za sat vremena ili manje, a dio toga smo svi koji trpimo zbog pomicanja sata radi uštede dnevnog svjetla. I sve to ima za posljedicu zastrašujuće povećanje broja srčanih udara, koji opet statistički padaju kod novog pomicanja sata. Sličan međuodnos rasta i pada uočen je i u broju prometnih nezgoda, što dokazuje da je mozak putem “pomračenja” svijesti i mikrospavanja, koliko i srce, osjetljiv na vrlo male poremećaje u spavanju.

Većina ljudi uopće ne razmišlja o tome da bi pomanjkanje količine spavanja u obliku jednog sata noću moglo učiniti nekakvu razliku, vjerujući da to nije važno i da sobom ne nosi nikakve posljedice. No, očito je da su u zabludi.

Kad prestanete dovoljno spavati, udebljat ćete se. Na temelju dokaza prikupljenih tijekom proteklih desetljeća, epidemija nedovoljnog spavanja vrlo je vjerojatno ključni čimbenik epidemije pretilosti. Kod trogodišnjaka koji spavaju samo deset i pol sati ili manje postoji za 45 posto veći rizik da će do sedme godine života biti pretili, za razliku od onih koji spavaju dvanaest sati. Stoga je prilično loše zanemarivati njihov san.

Dvije bolesti kojih se ljudi u razvijenim zemljama najviše boje su demencija i rak. Obje su povezane s neodgovarajućim spavanjem. Pomanjkanje sna sve se više prepoznaje kao ključni čimbenik životnog stila koji određuje hoćete li ili nećete oboljeti od Alzheimerove bolesti, koja je postala jedan od najraširenijih javnozdravstvenih i ekonomskih izazova dvadeset prvog stoljeća.
Više od 40 milijuna ljudi boluje od te iscrpljujuće bolesti. Taj se broj povećava zajedno s produljenim životnim vijekom ljudi, ali i zbog toga jer se ukupno vrijeme koje ljudi provode spavajući – smanjilo. Jedna od deset odraslih osoba starijih od 65 godina danas boluje od Alzheimerove bolesti, a bez napretka u dijagnosticiranju, prevenciji i liječenju, ta će se eskalacija nastaviti. Ako tijekom svog odraslog života premalo spavate, znatno ćete povećati rizik od razvijanja Alzheimerove bolesti.

Upravo taj međusobni odnos prepoznaje se u brojnim epidemiološkim studijama, uključujući i one koje su proučavale osobe koje pate od poremećaja spavanja, kao što su nesanica i apneja tijekom spavanja.

Uz ovo se veže i zanimljiva asocijacija, doduše neznanstvena. Naime, Margaret Thatcher i Ronald Reagan, dva državna poglavara koja su na sva usta, ako ne i ponosno, izjavljivala kako noću spavaju samo četiri do pet sati, oboljeli su od te okrutne bolesti. Trenutačni američki predsjednik Donald Trump, koji također glasno proglašava kako tijekom noći odspava samo nekoliko sati, možda bi trebao obratiti pozornost na to.

Poboljšavanjem sna možemo smanjiti rizik obolijevanja od Alzheimerove bolesti, ili barem odgoditi njezin početak, a nadu su pobudila klinička istraživanja čiji su rezultati pokazali da sredovječne i starije osobe uspješno liječe svoje poremećaje spavanja, što znatno usporava smanjivanje njihovih kognitivnih sposobnosti i za pet do deset godina odgađa nastupanje Alzheimerove bolesti.

Zanemarivanje spavanja rezultiralo je nekim od najstrašnijih globalnih katastrofa u pisanoj ljudskoj povijesti. Prisjetite se zloglasnog topljenja reaktora u černobilskoj nuklearnoj elektrani 26. travnja 1986. godine. Radijacija koja se proširila zbog te nesreće bila je stotinu puta jača od one iz atomskih bombi bačenih u Drugom svjetskom ratu. Krivnja je bila na neispavanim tehničarima koji su odrađivali iscrpljujuću smjenu, a nesreća se dogodila, što nije slučajno, u jedan sat ujutro. U desetljećima nakon te nesreće umrle su tisuće ljudi zbog dugotrajnih učinaka zračenja, a još deseci tisuća osoba patili su ostatak života zbog iscrpljujućih poremećaja ili bolesti koje su se razvile u međuvremenu.

Možemo se prisjetiti i naftnog tankera “Exxon Valdez” koji se 24. ožujka 1986. godine nasukao na greben Bligh na Aljasci probivši trup. Procjenjuje se da se iz njega po okolnim obalnim vodama i obali u opsegu od oko 2100 kilometara izlilo između 38 milijuna i 151 milijun litara sirove nafte. To je ubilo više od 500.000 morskih ptica, 5000 vidri, 300 tuljana, više od 200 bjeloglavih orlova i 20 kitova orki. Tamošnji ekosustav nikad se nije oporavio.

U prvim se izvješćima tvrdilo da je kapetan bio pijan dok je upravljao plovilom, no poslije se otkrilo da je trijezni kapetan predao komandu svom trećem časniku na palubi koji je tijekom prethodnih 48 sati odspavao samo šest sati, što je uzrokovalo da počini kataklizmičku navigacijsku pogrešku.

Obje su se te globalne tragedije mogle spriječiti.