Početna Kaštela Kako je nepismeni mladić iz Kaštel Štafilića postao general mletačke vojske?

Kako je nepismeni mladić iz Kaštel Štafilića postao general mletačke vojske?

1440
UDIO

Heraldička znamenja ili grbovi nisu bili dodijeljivani samo pojedinim zemljama, niti su ih isticali samo crkveni prelati. Najčešće su ih stjecali istaknuti ratnici tijekom vojne službe, a potom su ih koristili i njihovi potomci. Jedan takav primjer iščitava se iz životopisa Ivana Kumbata, rođenog 26. prosinca 1684. u Kaštel Štafiliću, tj. na području Donjih Kaštela, koja su se kroz stoljeća razvijala pod utjecajem trogirske gradske komune.

Grb Kumbata („CUMBAT“) u grbovniku F. H. von Rosenfelda „Der Adel des Königreichs Dalmatien“ iz 1873. i suvremena kolorirana rekonstrukcija grbovnog štita u kojem se ističu dva ukrštena buzdovana u gornjem i sablja krivošija u donjem polju. Prikazi buzdovana i sablje krivošije – kao izvorno orijentalnog (turskog) oružja – karakteristični su za grbove nastale u periodu borbi sa Osmanlijama

 

Kumbat je potjecao iz seljačke obitelji te je kao mladić postao vojnikom Mletačke Republike, koja je još od 1420. godine gospodarila Kaštelanskim poljem. Iako je neposredna opasnost od Osmanlija iz unutrašnjosti početkom XVIII. stoljeća bila otklonjena, mletački lav i osmanski polumjesec su i dalje vodili krvave bitke na Istoku, osobito na području Egejskog i Jonskog mora. Tako se Kumbat kao mladi vojnik istaknuo u borbama s Turcima kod Arga i Kalamate na Peleponezu te otoka Krfa.

 

Stihovi pjesme Andrije Kačića Miošića posvećene kaštelanskim protuturskim ratnicima u kojima autor sažeto opisuje sama Kaštela te ratovanje i promaknuće Ivana Kumbata – „…dužde njemu dade generalstvo od harvatske vojske za junačtvo.“; izdanje djela „Razgovor ugodni…“ iz sredine XIX. st.

 

Zanimljiva anegdota iz njegova života veže se za promaknuće iz 1718. Nakon završetka rata pukovnik Kumbat je došao u Veneciju očekujući od Senata dodjelu čina general bojnika. Međutim, članovima vijeća je zasmetala njegova nepismenost, pa je iskusni ratnik ogolio svoja izranjena prsa i pokazavši na svoj mač uzviknuo: „Ovo je papir na kojem pišem i ovo je pero kojim pišem!“. Naposljetku, iduće promaknuće ga je odvelo na otok Krf gdje je bio vojni upravitelj sve do smrti, a oporukom se sjetio rodnog kraja odredivši trogirskom biskupu iznos za pomoć siromašnim kaštelanskim djevojkama.

Mate Božić

O autoru:

magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. Članke historiografske odnosno heraldičke tematike objavljuje u časopisima „Pleter“, „Gordogan“, „Grb i zastava“ te web portalima.