Početna Kaštela Gdje je u Kaštelima stolovao kralj Bela IV.?

Gdje je u Kaštelima stolovao kralj Bela IV.?

280
UDIO

Nakon izumrća Trpimirovića naslov kraljeva Hrvatske i Dalmacije preuzeli su Arpadovići kao tazbina kralja Dmitra Zvonimira. Međutim, za razliku od vladara starohrvatskog doba nova vladajuća dinastija svoje je sjedište imala duboko u Panoniji (današnjoj Mađarskoj), daleko od obala Jadranskog mora. Prema tome, dok su Arpadovići gotovo dva stoljeća bili vladari Hrvatske i Dalmacije rijetko su u to svoje Kraljevstvo stizali kao aktualni kraljevi, ali su u njemu redovito boravili kao hrvatsko-dalmatinski hercezi.

Crtež konjaničkog pečata dalmatinsko-hrvatskog hercega Bele iz 1268. godine. Bela je bio mlađi sin kralja Bele IV., a umro je 1269. Na štitu kojeg nosi herceg je lavlja glava s isplaženim jezikom (heraldički leopardova glava) – prvi sačuvani prikaz današnjeg grba Dalmacije. Lavlja glava u grbu prikazana frontalno u heraldici se naziva „leopardovom“, iako zadržava sve likovne značajke lavlje glave.

Arpadovići su osobito rijetko posjećivali nekadašnje vladarske posjede Trpimirovića u Klisu, Solinu i Kaštelanskom polju, gdje su kneževi i kraljevi iz Trpimirove loze imali svoje dvore, dvorce i mauzoleje. Jedinu iznimku predstavlja kralj Bela IV. Naime, kada su u Ugarsku 1241. provalili nezaustavljivi Tatari kralju je jedino preostalo utočište pronaći u udaljenijim primorskim gradovima svoje kraljevine. Tako je preko Zagreba stigao do Klisa, Solina i Splita, a zatim prešao u Trogir te na jedan obližnji otočić, odakle se vratio u Ugarsku.

Arpadovići su kao jedan od svojih simbola još od kraja XII. st. koristili prikaz lava u hodu te ga uvrštavali u svoje grbove. Hercezi Hrvatske i Dalmacije iz kuće Arpadovića – sinovi ili mlađa braća aktualnih kraljeva, također su koristili grb s lavljim glavama, koji je kasnije postao grb Hrvatske i Dalmacije te naposljetku grb Dalmacije.

Bela je nakon desetak godina, tj. 1251., ponovno boravio u neposrednoj trogirskoj okolici – Kaštelanskom polju, ali ne u dvorima Bijaćima, kao Trpimir i Muncimir, nego u susjednom samostanu Sv. Petra od Klobučca, koji se nekada nalazio na mjestu današnje župne crkve Sv. Petra u Kaštel Novom. Kralja je pritom pratila velika pratnja, dok je u tom samostanu prema vladarskom običaju primao poslanstva te dijelio povlastice okolnim gradovima i velikašima.

Mate Božić

 

O autoru:

magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. Članke historiografske odnosno heraldičke tematike objavljuje u časopisima „Pleter“, „Gordogan“, „Grb i zastava“ te web portalima.