Početna Kaštela „Sveti Roko, Boga moli, da nas kuga ne pomori!“

„Sveti Roko, Boga moli, da nas kuga ne pomori!“

899
UDIO

Prilikom pojava različitih bolesti, osobito u prošlosti, kršćanski puk se tradicionalno utjecao nebeskim zaštitnicima. Tako je sv. Erazmo postao zaštitnik od trbušnih bolesti, a sv. Apolonija od bolesti zubi; sv. Barbaru se zazivalo za pomoć u slučaju vrućica i opeklina, a sv. Agatu kod bolesti dojki. Međutim, jedan svetac je bio posebno istaknut kao zaštitnik od kuge, a to je sv. Roko. Kako predaja kaže, pomagao je oboljelima od te bolesti, a pritom se čak dva puta i sam zarazio.

Minijatura s likom sv. Roka – zaštitnika od kužne epidemije, gube, rana, kolere, od bolesti životinja (osobito pasa); zaštitnika invalida, kirurga. Prema predaji, kada je obolio od kuge svaki dan ga je posjećivao pas donoseći komad kruha, kao što je prikazano i na ovoj slici. Zavjetna kapela posvećena sv. Roku u Lukšiću.

Bio je štovan kao zaštitnik od kužnih zaraza odmah nakon smrti 1327. ili 1379., zamijenivši na tom mjestu ranokršćanskog mučenika sv. Sebastijana. Tako je u Kaštel Novom 1586. godine bila izgrađena crkvica sv. Roka kao zavjet mještana za spas od kuge. Slabljenjem te epidemije početkom 17. st., oslabilo je i njegovo štovanje, da bi ponovno ojačalo u 19. stoljeću, kada je svijet zahvatila nova opasnost – kolera. Tako je i u Lukšiću 1855. godine, nakon pomora koji je odnio stotinjak života, također bila podignuta zavjetna kapela posvećena sv. Roku.

Sv. Roko je zaštitnik niza gradova i mjesta u hrvatskim krajevima što je vidljivo i u municipalnoj heraldici: na grbu grada Drniša kao i na grbu bračke općine Sutivan (uz sv. Ivana Krstitelja). Lik toga sveca uočava se i na znakovlju 142. domobranske pukovnije „Drniš“, koja je 1995. sudjelovala u operaciji „Oluja“.

Osim toga taj svetac je i suzaštitnik Kaštel Sućurca. Prema istraživanjima M. Dragića u Sućurcu bi se na blagdan Velike Gospe pripremala hrana za blagdan sv. Roka. Na samu Veliku Gospu išlo se do crkve Gospe na Hladi, u kojoj je 1894. bio podignut oltar sv. Roka sa drvenim kipom. Tu bi mnogi prenoćili i vraćali se idući dan – nakon procesije na sam svečev spomendan. Kaže se kako se pritom pobožni puk Kaštela svecu preporučivao uz ove riječi: „Sveti Roko, Boga moli, da nas kuga ne pomori!“.

Mate Božić

 

O autoru:

magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. Članke historiografske odnosno heraldičke tematike objavljuje u časopisima „Pleter“, „Gordogan“, „Grb i zastava“ te web portalima.