Početna Kaštela Od hrtova sv. Jurja do grba Slovinja

Od hrtova sv. Jurja do grba Slovinja

294
UDIO

Govoreći o najpoznatijoj crkvi starohrvatskog doba posvećenoj sv. Jurju – onoj u Kaštelima na Putalju, obrazloženo je zašto gradnju kršćanskog svetišta upravo na tom mjestu, nedaleko brda naziva – Borun ili „monte Borun“ (tj. Perunovo brdo), treba povezati s nastojanjem kršćanskih vjerovjesnika da nekadašnji slavenski pogani u kršćanskim svecima vide osobine božanstava koje su do tada štovali i lakše prihvate novu religiju. Naime, kao što se sv. Juraj prema borio kopljem, tako je i slavensko božanstvo Jarilo po mitskoj predaji zmaju, a zapravo Velesu, svojim mačem odsjekao glavu.

Reljef uzidan u pročelje crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Žrnovnici – prikaz božanskog boja slavenskih poganskih božanstava Peruna i Velesa, odnosno reda i nereda: Veles u ovom slučaju nije prikazan u liku zmaja, nego medvjeda, dok se Perun bori kopljem za razliku od sina Jarila, koji Velesa (zmaja) ubija mačem

Međutim, uz navedeni još jedan vid tumačenja Jarila kao sv. Jurja možda je usko povezan s nastankom jednog od srednjovjekovnih hrvatskih zemaljskih znamenja – grba Slovinja. Naime, prema R. Katičiću lovački psi (hrtovi-vukovi) su imali značajnu ulogu u poganskoj religiji starih Slavena i pratili su Perunovog sina, lovca Jarila. Jarilo je kao gospodar vukova izazivao strahopoštovanje, a osobito su ga štovali stočari. Naposljetku, u okviru kršćanske reinterpretacije vukovi su postali hrtovi sv. Jurja.

Tri lovačka psa u trku na grbovima pripisivanima srednjovjekovnom „Slovinju“; „wintlanden“ (grbovnik Uffenbachsche), „Der König von den Winden„ (grbovnik Redinghoven), „Windischen Landen“ (djelo Konrada von Grünenberga), „kunig von winden“ (njemački grbovnik nastao oko 1530.)

Imajući u vidu religijsku važnost lovačkog psa (hrta-vuka) za poganske Slavene, lakše je razumijeti zašto su njemački heraldičari za područje današnje sjeverozapadne Hrvatske između Sutle, Drave i Save – koje se u Srednjem vijeku nazivalo „Slovinjem“ – početkom 15. stoljeća konstruirali grb s upravo tri lovačka psa u trku. U tom je slučaju germanski naziv za Slavene i njihove zemlje (Winden, Wenden, Wintlanden) bio pučkom etimologijom i homonimijom povezan s germanskim nazivom za lovačkog psa odnosno hrta (Windhund, Winde) te je tako osmišljen govoreći grb Slovinja (Wintlanden).

Veduta Zadra u djelu Konrada von Grünenberga (oko 1487.) s grbom „Slovinja“ (na zlatnom polju tri crna lovačka psa u trku) i natpisom: „Sara in Windischen Landen“

Međutim, iako je bio prisutan u grbovnicima i drugim heraldičkim djelima, taj se simbol tijekom Srednjega vijeka nikada nije pojavljivao na vladarskim pečatima i ispravama kao službeni grb triju sjeverozapadnih hrvatskih županija (Zagorske, Zagrebačke i Križevačke) na koje se pojam Slovinja  odnosio. Ti će krajevi tek 1496. dobiti službeno znamenje s kunom između dviju rijeka – današnji grb Slavonije.

Mate Božić

O autoru:

magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. Članke historiografske odnosno heraldičke tematike objavljuje u časopisima „Pleter“, „Gordogan“, „Grb i zastava“ te web portalima.