Početna Kaštela Kako je poznata carska dinastija došla u Kaštela?

Kako je poznata carska dinastija došla u Kaštela?

1158
UDIO

Bizantsko Carstvo, kroz tisuću godina postojanja, doživjelo je mnoge uspone i padove, čuvajući antičke temelje u srednjovjekovnom, kršćanskom obliku. Pritom je Konstantinopol stoljećima bio pojam velegrada, što najbolje odražava hrvatski izraz „Carigrad“. Ta moćna civilizacija bila je uzor tada „barbarskoj“ Europi, dok su tijekom 12. st. pod vladarskom kućom Komnena ostvareni značajni vojni uspjesi na Istoku i na Zapadu.

Mala Azija i susjedno grčko kopno između 1204. i 1214.: Konstantinopol je od Četvrtog križarskog rata bio središte Latinskog Carstva dok su poraženi Bizantinci osnovali tri države: Epirsku Despotovinu, Trapezuntsko Carstvo i Nicejsko Carstvo, koje se smatralo legitimnim nasljednikom Bizanta

Nakon naglog uzleta došlo je do kraha križarskim osvajanjem Carigrada 1204. godine. Na mjestu tisućljetnog carskog trona europski vitezovi osnovali su vlastito Latinsko Carstvo, dok su se Bizantinci povukli u tri periferne državice: Epir, Trapezunt i Niceju. Nicejskim Carstvom je vladala obitelj Laskaris, kojoj je pripadao i Konstantin, proglašen za bizantskog cara u noći prije križarske pljačke Konstantinopola, nakon što je njegov prethodnik Aleksije V. Duka kukavički pobjegao. Naposljetku su vladari Nicejskog Carstva zajedno sa svojim suvladarima Paleolozima 1261. ipak uspjeli obnoviti prijestolje u Konstantinopolu. Iako se rod Laskarisa nije uspio održati na tronu obnovljene bizantske države i dalje su uživali znatan ugled. Nakon turskog osvajanja Carigrada 1453. izbjegli su na Zapad, pa su neki od njih postali začetnici renesanse u Italiji i Francuskoj.

Na varijantama grbova carskog roda Laskarisa dominira heraldički lik okrunjenog dvoglavog orla, kao simbola bizantskog imperija, kojeg u svom grbu nosi i obitelj Cambi: suvremene rekonstrukcije grbova talijanskog ogranka iz Verone (lijevo) i trogirsko-kaštelanskog ogranka u Hrvatskoj (desno). Isti grb donosi i trogirski heraldičar Jerolim Bufalis („DE LASCARIS“) u svom djelu „Armi di Trau – Gioco de Armi“ iz 1776.

Zanimljivo je kako je uz ogranke u Italiji, sve do 1764. postojala i hrvatska grana u Trogiru, a prvi spomen na Istočnom Jadranu (od Bizanta preko Venecije i Verone do Dalmacije) veže se uz mletačkog gubernatora Dimitrija. Zabilježeno je kako su se trogirski Laskarisi istaknuli u mletačkoj službi boreći se protiv Turaka, a taj je rod u prvoj polovici 17. st. posjedovao i dio kaštela Lippeo (nekadašnji kaštel Petra Cambija) u Kambelovcu, kao i više zemalja na području Kambelovca i Gomilice koje su poznate pod nazivom Laškarevo. Još nešto veže tu poznatu dinastiju uz Kaštela. Naime, jedan ogranak kaštelanske obitelji Čurkov bio u službi Laskarisa kao nadglednici imanja pa je tako i dobio nadimak Laskarović.

Mate Božić

O autoru:

magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. Članke historiografske odnosno heraldičke tematike objavljuje u časopisima „Pleter“, „Gordogan“, „Grb i zastava“ te web portalima.