Početna Kaštela Oprosti mi, Gospodine, jer sam „Hrvat“!

Oprosti mi, Gospodine, jer sam „Hrvat“!

772
UDIO

Kaže se da je sv. Jeronim izrekao rečenicu: „Oprosti mi, Gospodine, jer sam Dalmatinac!“ kako bi opravdao svoju žestoku narav mentalitetom rodnog kraja – jer potječe iz Dalmacije. Iako niti jedan izvor ne potvrđuje autentičnost te izjave, ona doista vrlo dobro opisuje Jeronimovu narav. Tako je boraveći u Rimu, kao tajnik i savjetnik pape Damaza I., zbog svoje žestoke ćudi stekao brojne protivnike pa je nakon papine smrti morao bježati sve do Svete Zemlje, gdje je i umro oko 420. godine.

Prikaz sv. Jeronima – s prepoznatljivim kardinalskim šeširom – kako vadi trn iz lavlje šape. Vrlo sličan oblik turnirskog šešira nalazimo u heraldičkom znamenju tzv. Slavenske marke (Windische Mark, jugoistočni dio današnje Slovenije), kao npr. u zbirci grbova Universeel wapenboek (oko 1558.), dok je u Sutješkom rodoslovlju (oko 1585.) taj grb pripisan „Kraljevini Slovinskoj“.

Iako je Jeronim bio ilirskog roda te se rodio stoljećima prije prvog spomena Hrvata u Dalmaciji, bitne točke hrvatske nacionalne povijesti isprepletene su s uspomenom na tog kasnoantičkog svetca. Tako je primjerice sredinom 13. st. papa iznimno dopustio uporabu glagoljice na senjskom području (i šire) uz tvrdnju kako za nju svećenstvo u hrvatskim krajevima drži da „potječe od blaženoga Jeronima”. Otac hrvatske književnosti Marko Marulić osobito ga je cijenio te sastavio djelo „Život sv. Jeronima“, kao i raspravu o mjestu njegova rođenja, dok su mnogi pisci u njemu vidjeli ne samo Hrvata, nego i Slavena.

Letak kojeg je oko 1584. godine naručila bratovština sv. Jeronima iz Rima. Uz lik sv. Jeronima u kutovima letka vidljivi su zemaljski grbovi Dalmacije (tri okrunjene leopardove glave), Hrvatske (šahirana polja), „Slovinja“ (tri lovačka psa u trku) te štit na kojem je kombinacija znamenja Bosne (ruka sa sabljom) i imaginarne „Ilirije“ (polumjesec i zvijezda); suvremene rekonstrukcije tih grbova

Stara franjevačka provincija na istočnojadranskoj obali nosila je ime sv. Jeronima od kraja 14., a “Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima” tj. bratovština sv. Jeronima u Rimu od sredine 16. stoljeća. Ta institucija je kasnije služila kao odgojni zavod upravo za svećenike iz hrvatskih krajeva – od Porečke i Pulske biskupije do Barske nadbiskupije. Hrvatska nacionalna katolička književna udruga naziva se društvom sv. Jeronima od 1868. godine, dok se najviše crkava posvećenih tom svetcu nalazi na prostoru između Splita i Kotora.

Župna crkva u Kaštel Gomilici posvećena sv. Jeronimu u kojoj se čuva jedno od raspela F. Bakotića; Raspelo tog kaštelanskog umjetnika iz franjevačkoga samostana na splitskom Poljudu

U kaštelanskom kraju štovanje sv. Jeronima veže se prvenstveno uz Kaštel Gomilicu, gdje su mu kroz prošlost posvećene čak tri crkve. Najstarija je izgrađena oko 1600., a nalazila se na mjestu nekadašnje župne crkve sv. Jeronima iz prve polovice 18. st. Svi oltari iz te crkve preneseni su u novu župnu crkvu izgrađenu 1918. i posvećenu istom svetcu, uključujući vrijedno gotičko-barokno drveno raspelo Gomiličanina Fulgencija Bakotića (oko 1715. – 1792.).

Mate Božić

O autoru:

magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. Članke historiografske odnosno heraldičke tematike objavljuje u časopisima „Pleter“, „Gordogan“, „Grb i zastava“ te web portalima.