Početna Kaštela Tko je vrebao kaštelanske nimfe?

Tko je vrebao kaštelanske nimfe?

731
UDIO

Područje Kaštela u antici, smješteno između Salone (Solina) i Traguriuma (Trogira) je prije svega bio prostor poljoprivrednog, agrarnog značaja. Uz izuzetak naselja Siculi (oko brežuljka Bijaći), gdje su se naselili i rimski veterani, tu su dominirale rustičke vile s vinogradima i maslinicima. Zanimljivo je kako je cijeli salonitanski ager, uključujući i današnja Kaštela, bio podijeljen na pravilne parcele – centurije (kvadrate dužine stranica oko 710 m), upravo sa svrhom podjele državnog zemljišta rimskim kolonistima i veteranima.

Tabula Peutingeriana (nastala oko 340. godine) – dio karte koji prikazuje prostor današnjih Kaštela između Solina – Salona i Trogira – (T)ragurio. Osobito je istaknuto naselje rimskih veterana zvano Siculi (Siclis), a njemu nasuprot uočava se i hram rimske božice Dijane (Ad Diana) na vrhu splitskog poluotoka

U rustičkim vilama stalno ili povremeno živjeli su njihovi vlasnici – italski kolonisti, kao i njihovi lokalni „zaposlenici“ koji su obrađivali imanje. Uz domaće ilirsko stanovištvo, to su mogli biti i robovi podrijetom s Istoka. Tako je primjerice u Kaštel Gomilici pronađen kostur s okovima, što očito upućuje na ropski položaj. Različita etnička struktura uočava se na kaštelanskim antičkim natpisima, ali i tragovima kulta, odnosno vjerovanja.

Rustični reljefi s prikazom Silvana, jarčjih nogu i rogova iz okolice Kaštela (Solina i Klisa) i zabat hrama posvećenog tom poganskom božanstvu pronađen na području današnjeg Kaštel Sućurca

Tako se primjerice skulptura Bakha (rimskog Dioniza) iz okolice Trogira odlikuje izvrsnošću izrade, dok su brojni reljefi s likom ilirskog kozonogog božanstva – zaštitnika stada, pašnjaka i šuma, prilično nezgrapni. Jedan takav reljef uklesan je u pećinama na Kozjaku iznad Kaštel Sućurca, a na obližnjem lokalitetu Trstenik pronađen je i zabat s natpisom, koji predstavlja ostatak njemu posvećenog svetišta. Sačuvani natpisi govore da se nazivao Silvan, ime koje dolazi iz rimskog panteona, dok reljefi sugeriraju da je prikazivan kao grčko božanstvo Pan, tj. kao runjavi muškarac s jarčjim nogama i rogovima.

Grčka božanstva Pan (mozaik) i Satir (skulptura) iz antičkog doba; rogate glave kozolikih satira na kartama istarskih krajeva (16./17. st) i grb Istre na karti V. M. Coronellia (1688.). Moguće je kako je Istri pripisan grb s jarcem/kozom kao teriomorfnim satirom, budući da riječ „SATIR“ predstavlja anagram naziva „ISTRA“.

Pan je u grčkoj mitologiji bio demon straha, pa je tako nastao i izraz za karakteristični „Panov strah“ – paniku. Po prirodi je bio prijetvoran i požudan, a osobito je vrebao na mladiće i djevojke-božice zvane nimfe. Zato Silvana na više reljefa nalazimo u društvu s nimfama. Jedan takav reljef bio je ugrađen i u seoska vrata Kaštel Gomilice. Naposljetku, Silvanu i Panu srodna poganska božanstva prepoznajemo u grčkim Satirima i Silenima, rimskom Faunu i slavenskom Lešiju.

Mate Božić

O autoru:

magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. Članke historiografske odnosno heraldičke tematike objavljuje u časopisima „Pleter“, „Gordogan“, „Grb i zastava“ te web portalima.