Početna Kaštela Što kriju kaštelanske „poždorine“?

Što kriju kaštelanske „poždorine“?

625
UDIO

Uz do sada spomenuta zdanja, kule i utvrde po kojima su Kaštela dobila svoje ime, postoji i niz „zaboravljenih kaštela“ na koje podsjećaju samo razvaline. Tako se u najistočnijem dijelu Kaštela nalazi otočić Barbarinac. Najstariji spomen tamošnje kule datira iz 1525., a pripadala je obitelji Kuparić. U toj utvrdi, od koje danas nema vidljivih tragova, utočište od osmanlijskih provala nalazili su stanovnici sela Smoljevac. Nisu se sačuvali ni ostatci utvrde Petra Cambija u Kambelovcu – vidljivi sve dok na tom mjestu nije bila izgrađena riva. Zdanje na lokalitetu koji se danas naziva „poždorine“ tj. ruševine, nakon Cambija prešlo je u posjed obitelji Lippeo, zatim Dudan, a dijelom i Laskaris.

Grbovi splitske obitelji Kuparić (Cuppareo), Lippeo – Trogir, Dudan – Split/Kaštel Kambelovac i trogirskih Andreisa u grbovniku „Der Adel des Königreichs Dalmatien“ F. H. von Rosenfelda iz druge polovice 19. st.

U zapadnom dijelu Kaštela, točnije na području današnjeg Kaštel Starog, nekada je stajala utvrda obitelji Andreis, koja je već u katastru iz 1831. označena kao ruševina. To je zdanje izvorno pripadalo rodu Celio Cega, a izgrađeno je do 1501. godine zapadnije od kaštela Koriolana Cipika. Zanimljiv je podatak iz 1704. prema kojem je u kaštelu Andreisa tada stanovao kirurg Lazzaroni. Na utvrdu danas podsjećaju samo temelji koji se vide u moru i obližnje hridi.

Ostatci kaštela Andreisa vidljivi u podmorju neposredno uz obalni zid rive u Kaštel Starom (podmorsko arheološko istraživanje Konzervatorskog odjela u Trogiru provedeno krajem 2019.)

Između Nehaja i Trogira razvaline su dviju utvrda – obitelji Quarco i Dragazzo, a obje su izgrađene tijekom 16. st. Dok su od kaštela Quarco do danas ostali samo ostatci zidova, kaštel Dragač je početkom 19. stoljeća poslužio Lukšićanima kao građevni materijal – 1806. kupili su ga za 80 dukata i šest kara drva kako bi izgradili novu župnu crkvu. Tako su i u Lukšiću vidljivi neki elementi Dragačeva kaštela, poput ploče s natpisom iz 1546., a možda i renesansnog balkona te konzola.

Heraldičko znamenje roda Ciprianis Quarco, kako je zabilježeno u zbirci grbova Heyera von Rosenfelda iz 1873. Trogirsko plemstvo stekao je 1375. Marin Mate Dobrina zvan Quarco, dok austrijska potvrda istog statusa datira iz 1823.; jugoistočni ugao kule roda Dragazzo (Katja Marasović, „Zaboravljeni kašteli“)

Ovi lokaliteti bogate kaštelanske povijesti zaslužuju da budu istaknuti, baš kao i njihovi davni graditelji. Iako su prohujala stoljeća zamela tragove njihove opstojnosti, riječ je o spomenicima ljudskom trudu, naporu i požrtvovnosti nastalima u ambijentu obrane rodnog kraja, doma i obitelji. Stoga je njihova vrijednost još veća, a nastojanje da se uspomena na njih očuva ne samo dužnost nego i obveza.

Mate Božić

O autoru:

magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. Članke historiografske odnosno heraldičke tematike objavljuje u časopisima „Pleter“, „Gordogan“, „Grb i zastava“ te web portalima.