Početna Kaštela “Kaštel-Hrvati” od Baltika do Jadrana i Egejskog mora

“Kaštel-Hrvati” od Baltika do Jadrana i Egejskog mora

412
UDIO

Poznato je kako glasovita Trpimirova povelja iz sredine 9. st. o darovanju kaštelanske crkve Sv. Jurja na Putalju splitskom nadbiskupu sadrži prvi pouzdani spomen hrvatskog imena uopće. Međutim, Hrvati se u povijesnim izvorima ranog Srednjeg vijeka navode ne samo na području nekadašnje rimske provincije Dalmacije, nego također i u Srednjoj (dva hrvatska plemena na području današnje Češke) te Istočnoj Europi (današnjoj sjeverozapadnoj Ukrajini).

Istaknuti detalj Trpimirove povelje (najstariji prijepis potječe iz sredine 16. st., a čuva se u Kaštelima) s navedenom vladarskom titulom – „dux Croatorum iuvatus munere divino“ (knez hrvatski potpomognut milošću Božjom)
No, za razliku od dalmatinskih Hrvata, još od kraja 10. stoljeća nema zabilježenih vijesti o hrvatskim plemenima u Češkoj i Ukrajini – njihov trag je izblijedio i oni su danas dio suvremene češke odnosno ukrajinske nacije. Ipak, povijesni tragovi hrvatskog imena su opsegom puno širi. Naime, toponimi s „hrvatskim korijenom“ uočavaju se od obala Baltika (sjeverna Poljska) preko Srednje i Istočne Europe sve do Jadrana i Egejskog mora. Njihovo rasprostiranje prema zapadu i jugu poklapa se s granicom ranosrednjovjekovne slavenske ekspanzije.
Usporedba lokacija nekih mjesnih toponima s osnovnom „hrvat“ od sjevera Poljske (Charwatynia) do juga Grčke (Kharvata) s približnim lokacijama četiri ranosrednjovjekovna hrvatska plemena – u današnjoj Hrvatskoj/Bosni i Hercegovini, Češkoj i Ukrajini

Široku rasprostranjenost tih toponima (od kojih su neki složenim procesima prešli u regionime, teritorionime i naposljetku etnonime – tj. plemenska imena) moguće je objasniti tumačenjem općeg praslavenskog izraza „hrvat“ u značenju utvrđenog mjesta – grada, gradine ili stražarnice. U kašupskom jeziku riječ „charwatynia“ označava stražarnicu, a staropoljski izraz „charwat“ znači „gradski stražar“. Također, naziv za prijestolnicu velikomoravskog kneza Svatopluka iz druge polovice 9. st. (Veligrad) je u nekim izvorima zabilježen upravo kao „Hrvat“.

Rekonstrukcija izgleda slavenskog ranosrednjovjekovnog „górdЪ“-a, utvrđenog naselja u blizini mjesta Grzybowo južno od poljskog Gniezna; rekonstrukcija „górdЪ“-a Stiljsko u ukrajinskoj Galiciji

Navedene zaključke podupire i etimologija hrvatskog imena. Tako jezikoslovac R. Matasović ime Hrvata tumači kao praslavensku posuđenicu iz iranskih jezika nastalu prije 600. godine – praslavenski *Xъrvat- < *Xurwāt- dolazi od praosetskoga/alanskoga *xurvæt- ili *xurvāt-, (*hurvæt- ili *hurvāt-) što znači: onaj koji čuva, čuvar. Prema tim povijesnim analogijama, arheologiji i etimologiji pojam „hrvat“ bi značio isto što i utvrđeno mjesto: grad, gradina, stražarnica, ostrog, kremlj ili naposljetku – kaštel.

Mate Božić

O autoru:

magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. Članke historiografske odnosno heraldičke tematike objavljuje u časopisima „Pleter“, „Gordogan“, „Grb i zastava“ te web portalima.