Početna Kaštela „Ivane Krstiteju, čuvaj i kripi svakega onega koji ti je doša…“

„Ivane Krstiteju, čuvaj i kripi svakega onega koji ti je doša…“

470
UDIO

U nizu kaštelanskih sakralnih dragulja ističe se Sv. Ivan od Birnja. Riječ je o prastaroj crkvici izgrađenoj na rubu stijene zvane Kruna smještene na vrhu Biranj brda Kozjak odakle se pruža najljepši pogled na Kaštela. To potvrđuju i stihovi stare kaštelanske pučke pjesme koja se pjeva upravo na svečev blagdan 24. lipnja:

„Koštalo ga je, ma smo mu digli,
zgradili, meknili svrj vrja brda,
brda Kozjaka nad našin mistin,
na Krunu našu kamenu zlatnu,
malešnu crikvu nek čuva misto, viru,
čast i poštenje, slobodu duva
uma i riči, lipotu pogleda.
Ivane Krstiteju, čuvaj i kripi
svakega onega koji ti je doša…“

Naime, kako navodi filolog M. Dragić rođenje sv. Ivana Krstitelja se osobito časti u Lukšiću, pa bi mjesni glavari noć uoči blagdana sve pripravili i tradicionalno se uputili prema obližnjem vrhu Biranj gdje bi proveli noć. Idućeg jutra u 9 sati započela bi misa, a prije same mise održana procesija. Ta drevna tradicija vuče svoje podrijetlo još iz doba koje je prethodilo današnjim Kaštelima.

„Sv. Ivan propovijeda u divljini“, djelo slikara A. R. Mengsa; Pogled iz smjera crkvice Sv. Ivana na vrhu Biranj prema Kaštelima i Trogiru (foto Z. Alajbeg; )

Poznato je kako je crkvica posvećena sv. Ivanu Krstitelju postojala u 13. stoljeću, ali se ne zna kada je točno izgrađena. Vjerojatno je na mjestu današnje crkve, u blizini brdskog prijevoja Grebine, nekada bilo slavensko pogansko kultno mjesto na kojem su se palili krijesovi, a koje je kasnije posvećeno Sv. Ivanu „Svitnjaku“ (kako smatra V. Omašić). Paljenje krijesova tj. „svitnjaka“ uz spomendan rođenja toga svetca uobičajilo se od 12. stoljeća, a u tome se prepoznaje preklapanje sa starijim poganskim tradicijama.

Stari običaj hrvatske tradicije je da se mladić i djevojka uzmu za ruke i preskaču vatru ivanjskoga krijesa, a preskače se i pojedinačno (pučka svečanost paljenja krijesova povodom blagdana sv. Ivana sredinom 19. st.)

Upravo na 24. lipnja nekada je padao ljetni suncostaj, pa je tada bio najduži dan u godini. Tako su se još od neolitika proslave uoči toga dana održavale u predvečerje, koje se smatralo stvarnim početkom najdužeg dana. Od ranog srednjeg vijeka crkveni autoriteti nastojali su tu drevnu pogansku tradiciju zamijeniti štovanjem rođenja sv. Ivana Krstitelja, pa ne čudi što je na mjestu poganskog kulta na Birnju nastala kršćanska crkva. Sredinom 15. st. crkvica je bila obnovljena, a 1888. godine i značajno dograđena.

Donatorski natpis trogirskog kanonika Grgura Nikolina (plebana i juspatrona crkve Sv. Ivana od Birnja) nastao prilikom obnove 1444. godine je sve do kraja 19. st. stajao na crkvenom ulazu; Četiri istodobno nastala posvetna natpisa na uglovima i zidovima crkve (V. Delonga: „Posvetni latinski natpisi na crkvi sv. Ivana od Birnja“)

 

Mate Božić

O autoru:

magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. (Ko)autor monografija, studija i članaka historiografsko-heraldičke tematike u zbornicima, časopisima i web kolumnama.