Početna Kaštela Tko je bio kaštelanski nasljedovatelj Meštrovićeva djela?

Tko je bio kaštelanski nasljedovatelj Meštrovićeva djela?

876
UDIO

Nedovoljno je poznato kako je jedan od pomalo zaboravljenih Meštrovićevih učenika ponikao upravo u kaštelanskom kraju – iako jedan od njegovih impozantnih radova i danas dominira obalom gdje se spajaju Kaštel Novi i Stari. Riječ je o Marinu Studinu, kiparu rođenom u Novom krajem 1895. godine. Potekao je iz težačke obitelji na prijelazu stoljeća, kada su mnogi Dalmatinci iz svoga zavičaja pogođenog gospodarskom krizom (uslijed poznate „vinske klauzule“, peronospore i filoksere) krenuli „trbuhom za kruhom“ u prekooceanske zemlje.

Studinovi radovi snažno podsjećaju na djela I. Meštrovića, kao što se uočava na primjerima skulptura „Moja žena“ (Bira Meštrović – Studin) iz 1931. (sredina) i „Majka i dijete“ iz 1952. (lijevo i desno) te reljefa u drvu „Među svojima“ iz 1957. (dolje) – kiparev autoportret s članovima obitelji

Da je to doba, zbog navedenih okolnosti, bilo vrijeme u kojem su „muze šutjele“ svjedoči i činjenica kako je Studin bio jedan od tek dvojice Kaštelana koji su u periodu moderne pohađali likovnu akademiju. Boraveći u Zagrebu tijekom ljeta 1914. upoznao je Ivana Meštrovića, već proslavljenog umjetnika koji će u Studinu vidjeti svoga učenika i čijeg se stilskog utjecaja kaštelanski kipar nikada neće moći osloboditi. Nakon kratkog bečkog perioda i sudjelovanja u I. svjetskom ratu, 1919. godine u Zagrebu je priredio i svoju prvu izložbu.

Dio obale Kaštel Novog i Starog gdje stoji Studinovo djelo „Vjesnik pobjede“, monumentalna skulptura postavljena 11. rujna 1955. godine (fotografija iz 60-ih godina 20. st.); Isti dio kaštelanske obale (Garajinovica) gledan iz Kaštel Starog uoči II. svjetskog rata na fotografiji iz 1938. (gore) – povorka članova HSS-a

Studina je umjetnička putanja potom vodila na usavršavanje u Pariz ,a zatim i Beograd, gdje je predavao u Tehničkoj školi. Vraćajući se u zavičaj u Splitu 1925. osniva malu privatnu likovnu akademiju, koja nije bila duga vijeka, a potom ponovno odlazi u Zagreb, gdje se opet susreće sa svojim učiteljem Meštrovićem. Studin s velikim kiparom nije bio vezan samo umjetnički, nego i obiteljski. Naime, oženio je Meštrovićevu sestru Biru s kojom je imao kćer Sunčanu.

Novinski isječci objavljeni 9. i 12. rujna 1955. godine u kojima se revolucionarnim rječnikom detaljno opisuje povod i priprema postavljanja spomenika „Vjesnik pobjede“ Marina Studina, kao i program svečanog otkrivanja

Tijekom II. svjetskog rata priključio se partizanskom pokretu i 1943. sudjelovao u organizaciji ilegalne izložbe u Splitu osmišljene kao protest dalmatinskih umjetnika protiv talijanske okupacije dijela priobalja. Iako vlastima pred nosom, izložba je trajala šest mjeseci, nazočilo joj je oko 2 000 ljudi, a zanimljivo je i mjesto održavanja – stan Studinove obitelji. Nakon rata kipar predaje u Splitu, Beogradu i Zagrebu, a umirovljeničke dane provodi u gradu pod Marjanom, gdje i umire 15. kolovoza 1960. godine.

Mate Božić

O autoru:

magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. (Ko)autor monografija, studija i članaka historiografsko-heraldičke tematike u zbornicima, časopisima i web kolumnama.