Početna Kaštela Nevjerojatna transformacija u Kaštel Lukšiću: kuća kojoj su cigle s krova padale...

Nevjerojatna transformacija u Kaštel Lukšiću: kuća kojoj su cigle s krova padale na cestu i predstavljala je opasnost za prolaznike pretvorena u apartmanski raj za turiste

871
UDIO
Foto: Elena Raos

Prolazeći uličicama Kaštel Lukšića u blizini kamenog dvorca Vitturi iz 16. stoljeća, koji oduševljava svojom izvornom ljepotom i arhitektonskom usklađenošću s krajobrazom, većina ljudi ne bi se niti osvrnula na obližnju ruševnu, derutnu kuću. No, ne i dva brata koja su ju odlučila kupiti. Budući da se već dugi niz godina bave ugostiteljstvom i turizmom, upravo su u toj ruševini vidjeli svu njezinu ljepotu i potencijal kao turističkog objekta.

Naime, kuća ih je privukla jer dotad nisu imali objekt takvog stila u ponudi, a dodana vrijednost bio je izravan pogled na atraktivni dvorac, u kojem se tijekom ljeta održavaju razne kulturne manifestacije. Odlučili su se upustiti u izazovnu i opsežnu rekonstrukciju kuće ne bi li turistima pokazali kako je nekoć izgledala stara dalmatinska gradnja, piše Jutarnji.

Cijeli projekt povjeren je timu iz tvrtke Rekonstrukcije iz Solina, s kojim su se sprijateljili surađujući na nizu prijašnjih projekata. Riječ je o tvrtki koja je specijalizirana za gradnju manjih objekata, rekonstrukcije, adaptacije i renovacije svih stambenih i poslovnih prostora te sanaciju starih kamenih kuća po sistemu ključ u ruke.

– Kuća je građena 1837. godine, a ukupne je površine 220 četvornih metara. Kad smo ju prvi put došli vidjeti, zatekli smo je u ruševnom stanju, cigle s krova padale su na cestu i predstavljala je opasnost za prolaznike. Grede i staro drveno stubište koje je vodilo na gornje etaže bilo je dosta oronulo i propalo, pa se na gornje etaže nije moglo penjati bez podupiranja međukatne konstrukcije – opisuje nam Duje Radman iz tvrtke Rekonstrukcije.

Novi vlasnici kuću su odmah namijenili za turizam, a jedina je dilema bila hoće li biti jedna jedinica – vila, ili će imati više pojedinačnih apartmana. Na kraju je prevladala ideja o pet luksuznih apartmana i poslovnom prostoru u prizemlju. S obzirom na to da se kuća nalazi u A-kategoriji zaštite kulturnog dobra, nije se smio mijenjati vanjski izgled, a međukatna konstrukcija i krovište morali su biti drveni.

– Prilično se dugo čekalo rješenje od konzervatora, a sezona iznajmljivanja se bližila, tako da je rok naše izvedbe bio šest mjeseci, što je bilo prilično izazovno, ali smo uspjeli – kaže Radman.

Dodaje da je rekonstrukcija obuhvaćala rušenje svih elemenata osim četiri vanjska kamena zida. Na vanjskim kamenim zidovima očišćene su fuge, pjeskaren je kamen, a potom fugiran i impregniran kako bi bio zaštićen od vanjskih utjecaja. Konzervatori su tražili da stolarija bude od hrastovine ili ariša.

– Temelji unutar objekta su armirano-betonski, međukatna konstrukcija je rađena od drvenih KVH greda i dasaka na koje je postavljena armaturna mreža s betonom od šest centimetara, a krovište je rađeno drveno u skladu sa zahtjevima konzervatora, s tradicionalnim kanalica-crijepom. Provedene su i elektroinstalacije, vodoinstalacije, ventilacije za kupaonice, klimatizacija – nabraja.

Na prvom i drugom katu su po dva apartmana površine 25 četvornih metara, a u potkrovlju jedan apartman površine 40 kvadrata s jacuzzijem i pogledom na dvorac Vitturi. Apartmani imaju čekaonicu, zajedničko stubište te lift za prtljagu. Želja investitora bila je da sav kamen i drvo u objektu, koji su tradicionalni materijali, ostanu vidljivi.

– Svih pet apartmana uređeno je u sličnom stilu. Samo stubište je kameno, a podovi su kombinacija pločica i laminata. Namještaj i kuhinje rađeni su po mjeri od medijapana kako bi se potpuno uklopili u interijer, a zidovi iznad uzglavlja kreveta od boja Oikos u tehnici Kreos. Vlasnici su zaista mislili na svaki detalj – kaže Radman i dodaje kako je poslovni prostor u prizemlju prenamijenjen u ugostiteljski, a u njemu se nalazi slastičarnica, koja je također uređena u sličnom stilu, s vidljivim izvornim kamenom i drvom. ​