|
Kaštela s kaštelanskim poljem zauzimaju prostor između nekadašnje
Salone i istočnih granica Trogira, od morske obale do prisojnih
vrhova Kozjaka. Na ovom području nalazimo tragove još iz prapovijesnog
razdoblja: grobne gomile, zaklone i utvrđene vrhunce brda. U doba
antike zaslužni građani i veterani rimskih legija na ovom području
grade vile, polja se zasađuju mediteranskim kulturama kao što su
vinova loza i maslina.
Tijekom ranog srednjeg vijeka kraj biva opustošen, kao i mnogi
djelovi Rimskog Carstva. Novo razdoblje započinje doseljenjem Slavena
u VII stoljeću. Prvi spomen hrvatske države vezan je uz lokalitet
Bijaći, gdje hrvatski knezovi prihvaćaju kršćanstvo i izdaju svoje
vladarske isprave po kojima se vidi da su oni stvarni gospodari
ovog područja. Zbog obrambenih i gospodarskih razloga slavenska
naselja nastaju na obroncima Kozjaka: Putalj, Kruševik, Lažane,
Ostrog, Radun, Špiljan, Žestinj i Bijaći. Tijekom vremena ta naselja
su nestala, danas o njima svjedoče samo župne crkvice i srednjovjekovna
groblja oko njih.
U kasnijem srednjem vijeku plodna polja na ovom području dolaze
u središte interesa splitske i trogirske komune, koje zauzimaju
njegov dio po dio, da bi u XIII stoljeću silom skršile otpor ostroških
plemenitaša didića. Nakon godina sukoba Splita i Trogira, granica
je povučena sredinom polja i označena na morskoj obali stupom nazvanim
Stup pod Ostrogom. U tim novim prilikama mijenja se i socijalna
struktura stanovnika. Mali je broj seljaka sačuvao svoj slobodan
posjed - plemenštinu, dok su ostale zemlje došle u ruke gradskih
zemljovlasnika.
Nakon što je Venecija 1420. zauzela Dalmaciju, i kaštelansko polje
dolazi pod njenu vlast kao dio splitskog i trogirskog teritorija.
Venecija je smirila sukobe na ovom području, ali taj je mir potrajao
samo pedesetak godina, dok se na istočnim granicama polja nisu pojavili
Osmanlije koji pred sobom uništavaju sve tekovine zapadnoeuropske
civilizacije.
Zbog turskih nasrtaja žitelji napuštaju svoja nebranjena sela na
padinama Kozjaka i spuštaju se na obalu, naseljavajući se uz zidine
kaštela koje su izgradila splitska i trogirska vlastela. Sela se
utvrđuju opkopima koji su ispunjeni morem, tako da se u selo ulazilo
preko pomičnog mosta, jednako kao i u kaštel. Život vlasnika kaštela
nije se razlikovao od života ostalih uglednika u gradu. Dok su prema
moru kašteli izgrađeni u stilu renesansnih ljetnikovaca sa širokim
prozorima i balkonima, unutrašnjosti ispunjene skupocjenim namještajem,
slikama i bibliotekama - na kopnenoj strani uzdizale su se kule
s puškarnicama.
Uz dvadesetak kaštela formiralo se sedam sela: Kaštel Sućurac,
Kaštel Gomilica, Kaštel Kambelovac, Kaštel Lukšić, Kaštel Stari,
Kaštel Novi i Kaštel Štafilić. Izvan opkopa nisu se smjele graditi
kuće. Veoma brzo nastaje tipična primorska, mediteranska arhitektura
s prizemnicama, zgradama na kat ili dva, balaturama i konobama,
uskim uličicama koje vode do središnjeg trga - Brca. Dulje od stoljeća
granica s Osmanlijskim carstvom protezala se vrhovima Kozjaka na
sjeveru i rijekom Jadro na istoku.
Mir ponovo dolazi sredinom XVII stoljeća, kada se Osmanlije povlače
s Klisa. Nove okolnosti donose gospodarski razvitak, materijalne
i duhovne potrebe se podižu na viši nivo. Grade se nove kuće, zidaju
se nove crkve, bratovštine naručuju umjetničke slike i kipove; nošnje
postaju bogatije, raskošno ukrašene nakitom. Život traži promjene
u upravi i društvenim odnosima. Mletačka se republika postojano
drži tradicionalnih oblika vladanja što dovodi do ogorčenja, bunta
i zbacivanja venecijanske aristokratske vlasti 1797. godine.
U tradicionalnom pogledu XIX stoljeće ne donosi bitne promjene,
iako utjecaj grada postaje mnogo veći. Krajem XIX stoljeća Kaštela
se počinju industrijalizirati. Do kraja Drugog svjetskog rata uglavnom
prevladavaju agrarni odnosi, opterećeni kolonatom. Društveni odnosi
se stabiliziraju 1945. godine, ali druga polovina XX stoljeća donosi
nagle i duboke promjene koje bitno mijenjaju sliku Kaštela, narušavajući
višestoljetni sklad prostora i ljudi koji tu žive.
|
