Češki Agrofert i mađarski Bige Holding nisu spremni ući u Petrokemiju i platiti gubitke nastale pod upravom Josipa Jagušta
Do kraja ovog tjedna potencijalni investitori u Petrokemiju, češki Agrofert i mađarski Bige Holding, trebali bi dati svoje ponude za kupnju kutinske tvornice, no u kompaniji kako doznaje Jutarnji iz pouzdanog izvora, očekuju da ni jedna od tih ponuda neće zadovoljavati uvjete pod kojima je Vlada sprema prodati Petrokemiju. Ministar Ivan Vrdoljak tražio je 200 milijuna eura vrijednu investiciju i ostanak kontrolnog paketa u rukama države, što sada dolazi u pitanje.
Dogovorio i penale
Česi i Mađari, kako doznajemo nisu spremni ući u Petrokemiju, investirati u nju golem novac, platiti sve gubitke nastale velikim dijelom pod upravljanjem bivšeg direktora Josipa Jagušta i šefa Nadzorng odbora sindikalca Željka Klausa. Jagušt je s mjesta direktora smijenjen lani u kolovozu nakon što je Jutarnji u siječnju otkrio kako je lagao tvrdeći da nema vilu u Londonu vrijednu osam milijuna funti, na kraju priznavši da je posjeduje. Vlada ga je smijenila zbog neaktivnog sudjelovanja u restrukturiranju Petrokemije. Njegove poslovne odluke tijekom tri godine na njezinu čelu Petrokemiju su koštale bolje budućnosti.
Krajem 2011. godine Jagušt je s Ininim Prirodnim plinom potpisao rigidan dvogodišnji ugovor o nabavi plina zahvaljujući kojem Petrokemija mora kupiti ugovorene količine, ako privremeno obustavi nabavu plina plaća penale, kao i transport plina po principu “puno za prazno”, a plin mora kupovati u narednom razdoblju sve dok ne kupi ugovorenu količinu od 1,3 milijarde kubičnih metara.
Liberalizacija tržišta
Jagušt ugovor kojim Petrokemiji veže ruke sklapa nekoliko tjedana prije nego što će tržište plina biti liberalizirano i mogućnost ugovaranja povoljnije cijene.
Već osam mjeseci kasnije u srpnju 2012. Petrokemija je s njemačkim E.ON Ruhrgasom sklopila ugovor za naredna dva mjeseca o kupnji dodatnih količina plina, a cilj im je postići za Petrokemiju cijenu plina usklađenu s tržišnim uvjetima.
U 2012. Petrokemija zahvaljujući Jauštovu ugovoru plin plaća 31,1 posto skuplje nego godinu dana ranije i čak 71 posto skuplje nego 2010. godine kada je Jagušt tek preuzeo kompaniju. Čak 57 posto Petrokemijinih troškova u 2012. otpada na plin koji mora kupovati. Analitičar tržišta koji zbog procesa Petrokemijine privatizacije nije htio javno istupati procjenjuje da Petrokemija plin plaća po 30% većoj cijeni nego je to potrebno.
Iz kompanije kontinuirano objašnjavaju da ne mogu servisirati velike troškove plina jer su na tržištu pale cijene njihovih mineralnih gnojiva.
No, u poslovnom izvješću za 2013. pojašnjavaju da je upravo rigidan ugovor za skupi plin ono što je Petrokemiju natjeralo na prodaju gnojiva po niskim cijenama.
– Zbog nemogućnosti odustajanja od ranije ugovorenih nabavki sirovina, prije svega plina, te održanja proizvodnje, Petrokemija je bila prisiljena prodavati značajne količine gnojiva na udaljenim tržištima na kojima se ostvaruju lošiji financijski učinci zbog nižih cijena i visokih troškova transporta – stoji u poslovnom izvješću Petrokemije.
400 milijuna gubitaka
U 2012. i 2013. Petrokemija ostvaruje 400 milijuna kuna gubitaka, većinu od toga lani, zahvaljujući prvenstveno plinu na koji u te dvije godine troši oko 3,1 milijardu kuna, a ugovor o nabavi plina traje i ove godine. Produljenje ugovora s Prirodnim plinom i na treću godinu bio jedini način da se odgode njegove štetne posljedice pa Jagušt u travnju 2013. s Prirodnim plinom sklapa dodatak ugovoru. Petrokemija dobija mogućnost dio plina kupiti tijekom ove godine, no ne i povoljniju cijenu.
Vodeći Petrokemiju Jagušt mijenja strukturu njezinih kupaca. Jedan od velikih kupaca Petrokemijina gnojiva postaje austrijski Borealis, kompanija koja je ove godine dala neobvezujuću ponudu kako bi kupila i samu kompaniju, obavlja dubinsko snimanje, no ne predaje obvezujuću ponudu. Borealisova tvrtka Linzer Agrotrade 2010. godine je kupovala 0,17 posto Petrokemijinih proizvoda kao kupac u Hrvatskoj dok je 2012. Petrokemija toj tvrtki prodavala 17,42 posto svoje proizvodnje. Postaju i veliki kupac Petrokemije u inozemstvu gdje od Petrokemije 2010. kupuju 6,18 posto proizvodnje, a 2012. 15,57 posto. Jagušt kao velikog domaćeg kupca u Petrokemiju uvodi i Gorup Klanjec gdje je ranije bio član uprave. Gorup Klanjec 2010. od Petrokemije kupuje 6,78 posto proizvodnje, a 2012. 15,72 posto.
Kronologija gomilanja gubitaka
prosinac 2011. – Jagušt obvezuje Petrokemiju na dvogodišnji ugovor za kupnju plina od Inina Prirodnog plina pred liberalizaciju tržišta
od 2011. do 2012. Borealis postaje kupac Petrokemijinih proizvoda, cijena po kojoj ih Petrokemija prodaje pada
srpanj 2012. – Jagušt od E.ON Ruhrgasa kupuje plin tvrdeći da time želi dobiti povoljniju cijenu
travanj 2013. – Ugovor s Ininim Prirodnim plinom se produljuje na ovu godinu kako bi Petrokemija mogla isfinancirati kupnju ugovorenih količina
kolovoz 2013. Vlada smjenjuje Jagušta, vođenje tvrtke preuzima Dragan Marčinko
siječanj 2014. Agrofert, Borealis i Bige Holding daju prihvatljive neobvezujuće ponude za kupnju Petrokemije i dubinski snimaju tvrtku
veljača 2014. Petrokemija izvještava da je lani ostvarila 329,4 milijuna kuna gubitka
ožujak 2014. Nitko ne daje prihvatljivu obvezujuću ponudu za Petrokemiju
IZVOR: JUTARNJI.HR
