Početna Nekategorizirano NDH – vjekovna težnja naroda ostvarena kroz zločin

NDH – vjekovna težnja naroda ostvarena kroz zločin

1014
UDIO

Nezavisna Država Hrvatska (NDH) je bila marionetska država Sila Osovine za vrijeme Drugog svjetskog rata.[1] Osnovana je 10. travnja 1941., uslijed Travanjskog rata i raspada Kraljevine Jugoslavije na inicijativu nacionalsocijalističke Njemačke i fašističke Italije, o kojima je potpuno ovisila. NDH je također bila teritorijalni kondominij Njemačke i Italije.[2][3][4][5] Rimskim ugovorima predviđen je položaj NDH kao talijanskog protektorata. Državom je upravljao vođa profašističkog ustaškog pokreta, poglavnik Ante Pavelić, dok je naslovni kralj Tomislav II. imao samo simboličnu ulogu koja je i kao takva ukinuta nakon talijanske kapitulacije 1943. Sjeverna i srednja Dalmacije, dio Hrvatskog primorja i Gorskog kotara pripojeni su Italiji, pod čijom su kontrolom bila sve do pada Mussolinija. Baranja i Međimurje priključeni su Mađarskoj.
 
Država nije bila međunarodno priznata izvan okvira ratom uvjetovane njemačke i talijanske utjecajne sfere. Iako je uspostava same hrvatske države, nakon sloma Kraljevine Jugoslavije, u hrvatskoj javnosti bila pozdravljena, već prvi koraci vlasti doveli su do širokog razočaranja takvom krnjom NDH. Uz goleme teritorijalne gubitke u korist Italije, Pavelić je kao poglavnik uspostavio diktatorski represivni fašistički režim sa zabranom svih stranaka osim Ustaškog pokreta. Zatvoren je i vođa Hrvatske seljačke stranke Vladko Maček, a ni Sabor nije djelovao.[6]
 
Na području NDH ustaški pokret provodio je holokaust prema Židovima i Romima, dok su nad Srbima počinjeni brojni zločini te su postali građani drugog reda. Procjenjuje se da je ubijeno oko 30.000 Židova[7] te otprilike jednako Roma, dok je broj stradalih civila Srba oko 217.000.[8] Žestoko su progonjeni svi protivnici režima, pogotovo komunisti. Kao reakcija na politiku terora ustaškog režima i de facto okupaciju proklamiranih saveznika, Njemačke i Italije, na području NDH ubrzo se razvio Narodnooslobodilački pokret pod vodstvom KPJ.
 
Nezadovoljstvo je rezultiralo pobunama, tako da je već potkraj 1942. vojska NDH stavljena pod njemačko vojno zapovjedništvo. Slomom fašističke Italije i njezinim prelaskom na stranu Saveznika tijekom 1943. javljaju se pokušaji da tako postupi i NDH. U njima isprva sudjeluje i Pavelić, no kako oni uključuju njegovo povlačenje, odustaje. Njihove zagovornike (urota Lorković-Vokić) zatvara i u travnju 1945. daje ih smaknuti. Ustaška je vlada napustila Zagreb 6. svibnja 1945, neposredno prije ulaska partizanskih jedinica (8. svibnja). Većina preostale ustaške i domobranske vojske, s izbjeglim civilima, dospjela je do Austrije, te se 15. svibnja 1945. predala britanskim vojnim predstavnicima, koji su ih zatim prepustili jugoslavenskoj partizanskoj vojsci. To je rezultiralo Bleiburgom i Križnim putem.[6]
 
IZVOR: Wikipedia