Početna Nekategorizirano Odlazak zauvijek

Odlazak zauvijek

418
UDIO

“Sve smo kredite otplatili, dužni nismo nikome i mirna srca odlazimo jer ovdje više nema posla – stočarstvo je u Gorskom kotaru potpuno uništeno, a još je manje razumijevanja nadležnih institucija”, kaže Aleksandra Crnković, suvlasnica veterinarske amublante Vet-Nova, koja se zatvara posljednjeg dana travnja, nakon nepunih deset godina.
 
Gdje sve rade Hrvati
Jedina veterinarska ambulanta na području grada Vrbovsko krajem mjeseca prestaje s radom. Aleksandra Crnković i Vladimir Plećaš, supružnici i vlasnici ambulante koja je vrlo uspješno radila protekllih godina odlučili su prekinuti posao te s dvoje male djece, sinom od tri godine i kćerkom koja ide u prvi razred osnovne škole, odseliti u Švedsku gdje ih već čeka posao u struci. Razlozi odlaska, na žalost, potpuno su tipični za Hrvatsku – nema posla, a još manje razumijevanja nadležnih instiutucija. Riječanka i Zagrepčanin koji su se odlučili na život u Gorskom kotaru za Novi list su ispričali svoju priču. 
 
“Pred nekih 11-12 godina kolega Vladan Angelov i ja radili smo veterinarski posao na području Ogulina, Josipdola i Vrbovskog pa smo dobro upoznali ovaj kraj koji je u tim trenucima bio vodeći u Gorskom kotaru po broju grla stoke. Smatrali smo da bi ovdje jedna veterinarska ambulanta mogla kvalitetno raditi i kad nam se ukazala prilika za dobivanje dobrog kredita, napravili smo ovdje kuću i u njoj veterinarsku ambulantu. Od početka nam se pridružio i moj suprug i s prvim danima 2005. godine krenuli smo s puno volje i elana.” 
 
Aleksandra Crnković priča kako su dobro radili do 2010. kada postaje jasno da sve kreće nizbrdo. “Na svu sreću sve smo kredite otplatili, dužni nismo nikome i mirna srca odlazimo”, kaže i dodaje da im nema druge. “Troškovi poslovanja u odnosu na 2005. godinu narasli su tri puta, a naše su plaće manje no kad smo počeli. Te 2005. godine na području Grada Vrbovsko bilo je 800 grla stoke, prošle ih je godine bilo 120, a ove godine taj je broj pao ispod 100 grla. Pada i broj druge stoke pa je za nas ovdje sve manje i manje posla” objašnjava dodajući da od cijepljenja i liječenja kućnih ljubimaca ne mogu živjeti. 
 
Lezilebovići
 
“Da bi ambulanta radila država od nas traži hrpu stvari koje puno koštaju i mi ne želimo ulaziti u dugove da bismo radili posao koji nam donosi gubitak. Nameti na ambulantu su ogromni – treba platiti Hrvatsku gospodarsku komoru, Veterinarsku komoru, Hrvatske šume, Hrvatske vode… i od tog našeg mukom zarađenog novca žive razni lezilebovići i ljudi koji cijeli život sjede u uredima i kojih je sve više.” 
 
Ni u gradu Vrbovsko im nisu mogli pomoći, jer pokušavaju spasiti druge stvari, pa im je odlazak ostao jedina opcija “jer je vani naša struka na cijeni”, kaže Aleksandra Crnković. 
 
“Imamo po 35 godina i ovo nam je zadnji vlak da se izvučemo iz ovog jada. Naravno, žao mi je dobrih ljudi ovog kraja i Hrvatske općenito, ali ovako više ne ide i sve skupa nema smisla pa kao zreli i visokoškolovani ljudi nemamo drugog izlaza no – bježati iz Hrvatske, zaključila je buduća stanovnica Švedske. 
 
 
IZVOR: Novi list|Danas.hr