Početna Kaštela Što su čuvale kaštelanske „cernide“?

Što su čuvale kaštelanske „cernide“?

1737
UDIO

Za razliku od do sada opisanih kula, utvrda i zdanja podignutih za obranu ranonovovjekovnih Kaštela od neposredne osmanlijske opasnosti čak dvije takve građevine nastale su isključivo inicijativom samih kaštelanskih seljaka. Naime, riječ je o kaštelima zvanima Velika i Mala Piškera u današnjem Kambelovcu. Za njihovu izgradnju zaslužni su seljaci potkozjačkog sela Kruševika, odakle su se žitelji preselili i uz morsku obalu krajem 15./početkom 16. st. sami podigli navedene kule od kojih danas nema gotovo nikakvih tragova.

Plan s označenom lokacijom nekadašnjih utvrđenja Velike i Male Piškere (broj 7 i 8) južno od crkve Sv. Mihovila (K. Marasović: Kaštel Kambelovac); dio suvremenog Kambelovca u kojem su se utvrđenja nekada nalazila – u donjem desnom kutu fotografije

Međutim, iako je te dvije utvrde, kao i drevno selo Kruševik, uništio zub vremena, do danas je ostao djelomično sačuvan jedan dio fortifikacijskog sustava Kambelovca, smješten sjevernije od Kruševika. Riječ je o kuli na Krugu, odnosno stražarnici kružnog tlocrta građenoj priklesanim kamenom, koja se nalazi na istaknutoj hridi Kozjaka zvanoj Krug. S tog stražarskog mjesta Kambelovčani su stoljećima pratili pokrete neprijatelja, dok je na samom vrhu brda (i u neposrednoj vezi s kulom na Krugu) stajala još jedna stražarnica.

Ostatci kule na Krugu (sjevernije od srednjovjekovnih naselja Kruševika i Lažana) i maketa nekadašnjeg izgleda stražarnice: vrata koja su stražarima služila kao ulaz nalazila su se na visini od tri metra, a ljestve bi preko noći ili u slučaju opasnosti uvukli u kulu – takve stražarnice su bile tipične za svako od kaštelanskih naselja

U tim predstražama Kaštela bdjeli su pripadnici „cernida“ – lokalnih teritorijalnih postrojbi koje je organizirala Mletačka Republika (od tal. cernere: odabrati; cernita: novačenje), a postojale su sve do početka 19. stoljeća. Činili su ih Kaštelani u dobi između 18 i 36 godina sposobni za oružje, dok je vojna obveza u slučaju potrebe trajala čak 14 godina. Četu, koja je mogla brojiti oko 80 ljudi, vodio je harambaša, a njemu su bili podređeni alfir (zastavnik), saržent (narednik) i kaporal (desetnik).

Niz kula ili utvrda, kao u slučaju znamenja Kaštela, je u hrvatskim municipalnoj heraldici prilično rijedak. Takve heraldičke motive nalazimo i na grbu grada Bakra (3 kule) te općine Pučišća (13 kula). Sedam kula s istim temeljem predstavlja današnjih sedam kaštelanskih naselja, dok središnji krov simbolizira zagorski dio Kaštela

Kako ističu sami Kaštelani u svom govoru iz 1679.: Prolijevali smo krv za kršćansku vjeru i za  Principa, za kojega smo uvijek s mačem u ruci stajali na straži. Naši očevi odvedeni u četiri pohoda na turski teritorij i za mnogim od njih i danas lijemo suze. U sadašnjem ratu nema tvrđave pod kojom se nismo borili bez ikakve naknade…. Tako su kaštelanske „cernide“ dale krvavi danak slobodi ne samo braneći rodni kraj, nego i u konačnom oslobađanju Dalmacije od Osmanlija.

 

Mate Božić

O autoru:

magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. Članke historiografske odnosno heraldičke tematike objavljuje u časopisima „Pleter“, „Gordogan“, „Grb i zastava“ te web portalima.