Početna Hrvatska Gdje je prva kolijevka hrvatskog imena?

Gdje je prva kolijevka hrvatskog imena?

278
UDIO

Govoreći o široko rasprostranjenim europskim toponimima s „hrvatskim korijenom“ istaknuto je kako su u nekim slučajevima tijekom ranog Srednjeg vijeka ti lokalni nazivi prerasli u regionime, ponegdje u teritorionime i naposljetku u etnonime, tj. plemenska imena. Tu je izvor mita o dolasku/seobi Hrvata iz pretpostavljene Bijele Hrvatske u ranosrednjovjekovnu Dalmaciju, odnosno iz sjevernijih krajeva na jug Europe početkom 7. stoljeća, a začetnik mu je bizantski car-pisac Konstantin Porfirogenet (905.-959.).

Prikaz područja dvaju susjednih srednjoeuropskih hrvatskih plemena u granicama današnje Češke; područje istočnoeuropskog ukrajinskog hrvatskog plemena u Galiciji uz gornji tok rijeke Dnjestar („HRVAT“ I „HRVATI“ – OD TOPONIMA DO ETNONIMA)

Car je tom pričom na svoj način objašnjavao tadašnje istodobno postojanje slavenskih plemena – nositelja etnonima „Hrvati“ na jugu Europe, u srednjoj Europi i istočnoj Europi te je nevješto iskonstruirao priču o navodnoj hrvatskoj seobi sa sjevera na jug u kontekstu borbi bizantskih careva (osobito Heraklija) s Avarima i Slavenima. Ta literarna konstrukcija iz sredine 10. st. predstavlja Porfirogenetovu legendu. Naime, osim careva spisa, niti jedan drugi ranosrednjovjekovni izvor (domaći ili inozemni) ne spominje doseljavanje hrvatskog plemena tj. neke skupine nositelja hrvatskog etnonima u Dalmaciju.

Istočni dio Ravnih kotara (koji su do početka 16. st. nosili izvorni naziv „Hrvati“) u zaleđu Biograda uz riječicu Guduču – knez „Dalmacije i Liburnije“ Borna je 818. isprva zabilježen kao „knez Gudučana“. Ravnokotarski „Hrvati“ su vjerojatno bili izvor širenja hrvatskog teritorionima/etnonima u Dalmaciji

Do danas često korištena sintagma „dolazak Hrvata“, iako historiografski neutemeljena, bila je osobito popularna u drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća, pa se ta mitska formula utkala primjerice u naslove: romana, kazališnih predstava, nekoliko umjetničkih djela (poznatih slikara kao što su Josip Franjo Mücke, Ferdinand Quiquerez, Celestin Mato Medović i Oton Iveković), a u suvremeno doba čak i u popularnu glazbu.

Prvi spomeni hrvatskog imena u cijeloj Europi nastali su u Kaštelanskom polju: na dvoru Trpimirovića u Bijaćima 852. izdana je povelja kneza Trpimira u kojoj se spominje „REGNUM CROATORUM“, dok je na arhitravu oltarne pregrade bijaćke crkve sv. Marije početkom 9. st. uklesano: “…atorum et iup…” što se tumači kao: „(Croat)orum et iup(anus)“.

Naprotiv, za Hrvate u Dalmaciji, Češkoj i Ukrajini može se ustvrditi da su se razvili autohtono i neovisno jedni o drugima i to u okviru dugotrajnog procesa formiranja jednog slavenskog plemenskog etnonima sa začetkom u toponimu „hrvat“, inače proširenom diljem Europe. Prema tome, budući da se prvi spomen Hrvata uopće veže za kaštelanski kraj – riječ je o darovnici kneza Trpimira (852.), kao i o jednom fragmentu natpisa s početka 9. st. – područje Kaštela ujedno jest i kolijevka hrvatskog imena!

 

Mate Božić

O autoru:

magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. Članke historiografske odnosno heraldičke tematike objavljuje u časopisima „Pleter“, „Gordogan“, „Grb i zastava“ te web portalima.