Početna Kaštela Gdje su se u Kaštelima „susreli“ perzijska mučenica i egipatski isposnik?

Gdje su se u Kaštelima „susreli“ perzijska mučenica i egipatski isposnik?

1469
UDIO

„Ex oriente lux“ – ili „S istoka svjetlost“, izreka koja označava mjesto izlaska Sunca vrlo dobro opisuje i smjer širenja kršćanstva, pa nije čudo što su je koristili i prvi kršćani, pritom misleći na „svjetlost“ vjere. Još od apostolskih vremena kršćanski vjerovjesnici su dolazili s Istoka: Petar/Kefa iz Galileje utemeljio je papinsku stolicu u Rimu, a legenda kaže da je i naš sv. Duje došao s Istoka, odnosno iz Sirije.

Položaj starih kaštelanskih crkava: 1. Sv. Juraj na Putalju, 2. Sv. Kuzma i Damjan, 3. Sv. Martin ili Gospa od Kruga, 4. Sv. Mihovil, 5. Sv. Lovro, 6. Sv. Juraj u Radunu, 7. Sv. Nikola na groblju, 8. Sv. Juraj u Žestinju, 9. Gospa od Stomorije, 10. Sv. Nofar, 11. Sv. Marta

Tako su i sv. Marta i sv. Nofar, kojima su posvećene dvije stare kaštelanske crkve na području Bijaća, također živjeli na Istoku: Marta u Perziji, a Onofrije u Egiptu. Smatra se kako su Marta i njezin suprug Maris sa sinovima Audifaksom i Abahumom, potaknuti vjerskim žarom, oko 250. godine iz Perzije došli u Rim,  kako bi pomagali kršćanima u vrijeme Decijevih progona. Zato su bili uhićeni i zatvoreni te naposljetku osuđeni na smrt. Marta je tako bila bačena u bunar, a njeno tijelo tajno pokopano. Na mjestu ukopa nastala je crkva i mjesto hodočašća.

Srednjovjekovni reljef sa scenom mučeništva sv. Marte; Reljef iznad ulaza u samostan Sv. Onofrija u Jeruzalemu s prikazom svetca kako se klanja anđelu

Onofrije – čije je ime grčkog podrijetla, a potječe od egipatskog izraza sa značenjem „onaj koji je stalno dobar“, živio je preko pedeset godina u pustinji gornjeg Egipta. Kaže se da je kao kršćanski isposnik imao potpuno bijelu kosu i bradu koja mu je sezala do poda. Umjesto odjeće nosio je pojas od lišća, a hranio se samo pustinjskim biljem i datuljama palme koja je izrasla pokraj njegove nastambe. Umro je oko 400., a glas o njegovoj svetosti proširio se među kršćanima Istoka i Zapada.

Glavno pročelje crkve Sv. Nofra; Ostatci ranokršćanske bazilike i predromaničke crkve Sv. Marte – starohrvatska crkva je 1197. bila obnovljena i tada posvećena sv. Marti i sv. Ivanu Krstitelju

Zanimljivo je kako se ovaj svetac više časti na Istoku, nego na Zapadu, pa je njegovo ime među titularima crkava u Dalmaciji vrlo rijetko. Nešto je češće na području Istre, koja je stoljećima bila pod bizantskim utjecajem. Za kaštelansku crkvu Sv. Nofra se ne zna kada je izgrađena (osim da je 1475. bila temeljito obnovljena), pa o njenoj velikoj starosti svjedoči samo neobično ime svetca. Za razliku od Onofrija, vezanog za Istok – odnosno Bizant, dobro je poznato kako su kult sv. Marte u hrvatskim krajevima širili Franci sa Zapada, a mjesto gdje su se ti svetci „susreli“ bila su upravo Kaštela.

Mate Božić

O autoru:

magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. (Ko)autor monografija, studija i članaka historiografsko-heraldičke tematike u zbornicima, časopisima i web kolumnama.