Početna Kaštela Zagonetni kaštelanski natpis desne ruke posljednjeg Trpimirovića!

Zagonetni kaštelanski natpis desne ruke posljednjeg Trpimirovića!

250
UDIO

Iz vladarskih povelja Trpimirovića, poput onih izdanih u Bijaćima, moguće je saznati nešto više o strukturi starohrvatskog dvora. Tako se u Muncimirovoj ispravi iz 892. godine, a koja je nastala „ispred vrata crkve sv. Marte…“, kao svjedoci navode neki dvorski dostojanstvenici: dvorski župan, župani mačonoša i štitonoša, župani konjice, komore i podruma, župan komornik, vladaričin župan i mačonoša, rizničar, komornici, predstojnik samostana te župani pojedinih područja (Klisa i Livna).

Crtež nastao prilikom istraživanja crkve Sv. Marte u Bijaćima početkom 20. st. s nacrtom vjerojatnih ostataka vladarskog dvora Trpimirovića (desno)

Titule tih dvorjana, s kojima je knez povremeno boravio u svojim rezidencijama (uključujući i Bijaće), upućuju na zaključak kako je dvor hrvatskog vladara bio uređen po uzoru na zapadnoeuropske dvorove karolinškog perioda, kakvi su postojali primjerice u današnjoj Njemačkoj, Francuskoj i Španjolskoj, dok je osobito gusta mreža takvih karolinških vladarskih sjedišta utvrđena u zapadnom dijelu Franačkog Carstva. Naime, na tim dvorovima zabilježene su dvorske službe istovjetne navedenim iz starohrvatskog doba.

Isprava kralja Stjepana II. izdana 8. rujna 1089. u Šibeniku u kojoj se kao svjedok spominje vladarev „tepčija“ Ljubimir; „Actum est hoc apud castrum Sibinico in die prefate sollempnitatis ante notitiam horum testimoniorum: in primis Laurenti archiepiscopi, Iohannis, Tragurini episcopi, Petri, Spalatini archidiaconi, presbiteri Petri Spalatini, Iacobi Morstici, [Lu]bimiri [t]epci, Stresigna Breberistici…“; „Smrt Stjepana II. Držislavića“ – J. F. Mücke, 1868.
Jedan od starohrvatskih dvorjana – dvorski župan (comes curialis), u nešto kasnijim ispravama (iz druge polovice 11. st.) naziva se i „tepčijom“ ili „tepčicom“ (tepti, tepciza). Prema pravnom piscu i povjesničaru L. Margetiću navedeni izraz potječe od grčke riječi „τοποτηρτής“, koja je u Bizantskom Carstvu označavala titulu visokog vojnog službenika, dok isti naslov nalazimo i na bizantskom području Južne Italije potkraj 10./tijekom 11. st., ali u obliku „tepoteriti“ i „tepotati“.

Natpis „tepčije“ Ljubimira: „Ovo je dvor, ovo su vrata nebeska. Ovdje je počinak umornim, zdravlje bolesnim. Ovdje se čiste zločini, krivice i bezakonja. Ovu zgradu utemeljio sam ja Ljubimir tepčija na čast nepobjedivih svetih poglavara Petra, Nikole ispovjednika i Jurja mučenika“ – crtež nadvratnika (V. Delonga), Sv. Nikola u Kaštel Starom i kopija izvornog nadvratnika koji je bio naknadno ugrađen iznad ulaznih vrata crkve

Prema tome, „tepčija“ je bio vladarev zamjenik ili kraljeva desna ruka na samom dvoru (comes curialis ili dvorski župan). Zanimljivo je kako jedini sačuvani kameni natpis nekog hrvatskog „tepčije“ 11. st. potječe upravo iz Kaštela. Riječ je o nadvratniku za kojeg se pouzdano zna da je u 19. stoljeću bio ugrađen u današnju crkvu Sv. Nikole na groblju u Kaštel Starom. Međutim, zagonetkom ostaje na kojem se zdanju natpis tepčije Ljubimira izvorno nalazio: nekadašnjoj crkvi Sv. Nikole od Podmorja u Starom, samostanu Sv. Petra od Klobučca u Novom ili crkvi Sv. Jurja od Žestinja?

Mate Božić

O autoru:

magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. (Ko)autor monografija, studija i članaka historiografsko-heraldičke tematike u zbornicima, časopisima i web kolumnama.