Početna Kaštela „Ter Kaštele ravne razgledati, kojino su prilika Misira“

„Ter Kaštele ravne razgledati, kojino su prilika Misira“

789
UDIO
Početni stihovi „Pisme od kaštelanskih vitezova“ Andrije Kačića Miošića nastale sredinom 18. st. u kojima se slikovito opisuje ubavost i gospodarska uređenost onovremenog Kaštelanskog polja (izdanje djela „Razgovor ugodni naroda slovinskoga“ iz 1862. godine)

Navedena pitoreskna usporedba Kaštela s „Misirom“ (jedan od povijesnih naziva za plodni Egipat), koju nalazimo u Kačićevoj pjesmi, nije bila iznimka tijekom 18. i 19. stoljeća. Tada inozemni izvori ravničarski predio Kaštela usidren u krševitom okružju nazivaju „vrtom Dalmacije“. Također, zaključak kako u Dalmaciji nema ljepšeg i ugodnijeg primorja nalazimo u opisu teritorija Mletačke Republike iz 1786. godine. Za francuskog maršala Marmonta Kaštelansko polje je jedno od najljepših mjesta na svijetu.

Panorama Donjih Kaštela nekad (prva polovica 20. stoljeća) i danas: dok se na prvoj fotografiji u okolici Starog, Novog i Štafilića naziru poljoprivredne površine, u suvremeno doba su ih zamijenili nizovi stambenih jedinica

Iako je njegovo tkivo danas gotovo do neprepoznatljivosti nagrizeno neplanskom gradnjom kojoj je prethodila industrijalizacija, a ukorak s njom i zanemarivanje tradicijske poljoprivrede, za Kaštelansko polje su još uvijek karakteristične tri glavne kulture: vinova loza, maslina i smokva. Gledajući u prošlost, začetke intenzivnog vinogradarstva i maslinarstva zahvaljujemo grčkoj i rimskoj kolonizaciji. Tako se i danas u mreži kaštelanskih poljskih puteljaka i granica posjeda uočava antička katastarska organizacija.

Detalj velike mape područja Kaštel-Sućurca izrađene 1776. godine – naselje je unutar zidina, vrtovi su uz zidine, a prema sjeveru su naznačeni sućurački gajevi i crkva Gospe na Hladi; Pogled na nekadašnji splitski Poljud, Kaštelanski zaljev i Sućurac podno Kozjaka – prostor još netaknut industrijalizacijom i urbanizacijom

Sličan proces inovacije i popularizacije poljodjelskih znanja na tlu Dalmacije bilježimo i u drugoj polovici 18. stoljeća. Naime, inicijativom iz Venecije te pod utjecajem prosvjetiteljstva i fiziokratskih ideja tada su nastajale tzv. „akademije“ za promicanje pojedinih gospodarskih aktivnosti u: Splitu (1767.), Zadru (1787.) i naposljetku Trogiru (1788.). Potonja je svoje sjedište od 1789. godine imala u kaštelanskom Lukšiću, gdje se nalazilo i poljoprivredno pokušalište.

Naslovnica djela „Nauk poglskoga texanja“ (Nauk poljskoga težanja) objavljenog na hrvatskom jeziku u Veneciji 1792. godine – prvi hrvatski „poljski katekizam“ napisan je sažetim i jednostavnim riječima u obliku razgovora između učitelja i učenika sa svrhom pouke siromašnih seljaka poljodjelstvu; Stranica s naznakom autorstva, mjesta i datuma dovršetka djela – „Castel Vitturi in Dalmazia li 25 Agosto 1791.“

Prema ocjeni D. Božić-Bužančić rad akademije u Kaštelima je od svih bio najučinkovitiji. Ta poljodjelska škola nastala je iz praktične potrebe Radoša Michieli Vitturia da se posveti radu s težacima, a djelovala je do početka 19. st. Njezin najpoznatiji član Ivan Luka Garanjin započeo je s oplemenjivanjem domaće vrste ovaca, a tajnik društva (i ujedno župnik Lukšića) Dominik Gianuizzi je 1792. objavio djelo pod nazivom „Nauk poljskoga težanja“ – prvi „poljski katekizam“ namijenjen poljoprivrednoj poduci hrvatskog seljaštva u Dalmaciji.

Mate Božić

O autoru:

magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. (Ko)autor monografija, studija i članaka historiografsko-heraldičke tematike u zbornicima, časopisima i web kolumnama.