Početna Kaštela Što su Kaštelima Miljenko i Dobrila?

Što su Kaštelima Miljenko i Dobrila?

960
UDIO

Na Dan zaljubljenih nezaobilazna je priča o Miljenku i Dobrili, ali i o tome kako su Kaštelanke i Kaštelani stoljećima čuvali uspomenu na taj legendarni ljubavni par posvećujući im znanstvena, literarna i glazbena djela. Kao što u svakoj predaji ima barem zrnce istine tako je i Lukšićanin Vjeko Omašić u članku „Historijska pozadina Kažotijeva romana Miljenko i Dobrila“ 1965. godine pokušao razotkriti povijesne okolnosti tih zbivanja.

Grb obitelji Kažotić (CASOTTI) u grbovniku „Der Adel des Königreichs Dalmatien“ F. H. von Rosenfelda iz 1873. (sredina) te suvremena kolorirana rekonstrukcija grbovnog štita (desno). Začetnik roda imenom Kažot bio je sudac u Trogiru 1227. godine, dok je iz loze Dujma Kažotića potekao odvjetak u Kaštel-Štafiliću (lijevo – odljev obiteljskog grba u Štafiliću iz 1892.). Trogirski ogranak stekao je austrijsku potvrdu plemstva 1823., a iz te loze potječe i pisac Marko Kažotić (1804.-1842.)

Bezvremenska legenda o ljubavi potomaka dviju suprostavljenih obitelji – Miljenka Rušinića i Dobrile Vitturi, koja naposljetku svladava sve prepreke (roditeljske pokušaje razdvajanja, dogovoreni brak, zatvaranje u samostan) da bi se našli jedno drugom u krilu zauvijek, sadrži brojne peripetije, ali i upozorenje da ljubav sve pobjeđuje.*

„Potkraj XVIII. stoljeća u Kaštel Lukšiću…“ – tako počinje strip „Miljenko i Dobrila“ (iz 1968.), a priča dalje slijedi: ljubav mladog para ne nailazi na roditeljsko odobravanje, pa se oni viđaju potajno. Kad saznaju za njihovu vezu roditelji Dobrilu stavljaju pod osobiti nadzor, a Miljenka šalju daleko u Veneciju – u duždevu službu…

Kako navodi Marko Kažotić, prvi poznati pisac predaje: „Namjerio sam se na jednu legendu bezimenog pisca, napisanu ilirskim jezikom oko 1697. godine, po kojoj sam poduzeo da ispripovjedim događaj…“ na početku svog romana „Milienco e Dobrilla“ iz 1833., kojeg je krajem 19. st. s talijanskog na hrvatski jezik prvi preveo drugi Lukšićanin – učitelj Bartul Matijaca. Skladatelj Milivoj Koludrović iz Kaštel-Novog prema tom djelu skladao je operu „Miljenko i Dobrila“ praizvedenu u Splitu 1952. godine.

Dobrilin otac Radoslav dogovara brak svoje kćeri sa starim ženikom Družimirom, ali Miljenko za to doznaje i vraća se u rodni kraj na sam dan vjenčanja spriječivši bračnu prisegu. Radoslav potom kćer šalje u trogirski samostan, što Miljenko pokuša nasilno spriječiti, ali ne uspijeva i biva prognan u franjevački samostan na otočiću Visovcu…

Nakon kaštelanskih muza povijesti, književnosti i glazbe „ljubovnici“ su nadahnuli i „sedmu umjetnost“. Naime, Tomislav Antunović – rođen 1914. u Kaštel-Sućurcu, napisao je scenarij za povijesno-ljubavni film „Miljenko i Dobrila“, koji nažalost nikad nije realiziran. Naposljetku, zahvaljujući skladatelju Zdenku Runjiću (podrijetlom iz Labina u Kaštelanskoj zagori) 1964. godine na Splitskom festivalu izveden je šlager „Legenda o Miljenku i Dobrili“:

Miljenko tu upoznaje nekadašnju Dobrilinu dojilju uz pomoć koje svojoj ljubavi šalje poruku da pobjegne iz samostana. Dobrila uspije u tom naumu, ali je Miljenko ne dočeka na dogovorenom mjestu, pa je uhvate hajduci. Vidjevši potom Miljenka prerušenog u habit razočara se i pomisli kako će njihova ljubav ostati neostvarena… (“Legenda o Miljenku i Dobrili” u izvedbi Višnje Korber 1964.; Z. Runjić – Z. Runjić – N. Kalogjera)

*JESTE LI ZNALI? Kako je zbog kaštelanske ljubavne „štorije“ kontaktirana policija…

Radoslav se posluži lukavstvom i pruži “ruku pomirenja” Miljenkovom ocu, kako bi se par na zajednički nagovor roditelja vratio u Kaštela i vjenčao. Međutim, večer nakon vjenčanja na mostu ispred kaštela Vitturi pogodi zeta iz kubure. Dobrila nakon smrti Miljenka od tuge izgubi razum i razboli se, a posljednja joj želja bude da zauvijek sniva kraj svoje ljubavi (nadgrobna ploča s natpisom “Pokoj ljubovnikom” – u crkvici Sv. Ivana u Lukšiću gdje se legendarni ljubavnici i danas zajedno nalaze)

Prema istraživanju Ivana J. Boškovića više od stoljeća nakon njihove smrti Miljenko i Dobrila su bili predmet policijske obrade. Naime, kako se sadržaj Kažotićeva romana doticao još živućih obitelji, netko iz roda Rušinić pokušao je oko 1833. od policijskih vlasti ishoditi zabranu tiskanja, ali u tome srećom nije uspio!

Mate Božić

O autoru:

magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. (Ko)autor monografija, studija i članaka historiografsko-heraldičke tematike u zbornicima, časopisima i web kolumnama.