Početna Kaštela „Falile se Kaštelanke da su…“

„Falile se Kaštelanke da su…“

280
UDIO

Kao što navedeni popularni stihovi kažu ljepota Kaštela nije ostala ograničena samo na privlačnost i pitomost samoga kraja, nego se također poslovično odnosi i na izgled tamošnjih stanovnika – osobito Kaštelanki. Svjedočanstva o tome su brojna, a među povijesnim izvorima ih nalazimo u nizu putopisa, prvenstveno putnika namjernika koji su na područje Kaštela pristizali s Apeninskog poluotoka…

Tradicijska ženska nošnja Kaštela: slična je splitskoj i trogirskoj odjeći istog tipa, a specifičnost kaštelanske ženske nošnje je bijeli ili ružičasti veo – „veleta“ te britva koja se zataknuta o struk – s vremenom je od svoje radne uloge alata u kući i polju dobila značaj ukrasa i oznaku udate žene (M. Kolumbić: Tradicijsko odijevanje urbane Dalmacije, 2014.)

Tako F. Baras ističe da je talijanski putopisac Giacomo de Concina boraveći 1804. godine u Kaštel-Starome zabilježio za tamošnje žitelje kako su krepki i stasiti, a žene dražesne i rumene – za razliku od ostalih u priobalnoj Dalmaciji.* Zatim, Francesco Cusani 1846. u svojim povijesno-statističkim uspomenama uz Kaštela veže upravo „vedre i lijepe fizionomije“ te elegantnu nošnju žitelja. Austrijska vlast je u Dalmaciju 19. stoljeća često upućivala činovnike iz talijanskih krajeva, a jedan od njih – Valentino Lago, boravio je tu od 1844. do 1846. godine.

Sedam Kaštelanki iz sredine 19. stoljeća: lijevo na prikazu iz 1847. („Lavandaja delle Castella“) te u razgovoru kraj bunara, dok se u pozadini uočava kula Cambi u Kambelovcu – na ilustraciji iz 1846. godine

Njegov opis sadrži najviše pohvala… Tako Lago u svojim Uspomenama hvali iznimnu ljepotu Kaštelanki, za koje kaže da bi slikari Buonarotti i Tintoretto bili oduševljeni njihovim stasom i crtama lica te da ih „s pravom bije glas da predstavljaju najsavršeniji tip ženske rase u Dalmaciji. Njihovim naglašenim i uočljivo istaknutim tjelesnim proporcijama divno se pridružuje stas te boja i ljupkost odjeće.

Poznati sajam u Solinu („Nekoliko prizora sa sajma u Saloni“) na kojem je C. Yriarte 1874. godine uočio lijepe Kaštelanke (ilustracija iz djela „Les bords de l’Adriatique et le Monténégro“, 1878.)

Kaštelankama nisu ostali očarani samo gosti iz Italije, nego i Francuske. Tako je jedan francuski novinar španjolskog podrijetla – Charles Yriarte, 1874. godine boravio u Dalmaciji. Yriarte, posjetivši poznati sajam koji se početkom rujna održavao u susjednom Solinu (na tzv. „Malu Gospu“), primjećuje kako su Kaštelanke plijenile pažnju, osobito zbog prsluka koji su im isticali obujam dojki.


*JESTE LI ZNALI? – Da su Splićani pozvali Kaštelanke na doček austrijskog cara u Splitu…

Kada je austrijski car i hrvatsko-ugarski kralj Franjo I. Habsburg-Lotrinški (1792. – 1835.) posjetio Split 1818. godine bile su, kao posebne gošće, pozvane upravo djevojke iz Kaštela u narodnim nošnjama, koje su od Rive do Peristila obilato zasipale cvijećem vladara (i njegovu svitu) bacajući mu cvjetne latice „pravo u lice“!

Carski svečani pečat Franje Habsburg-Lotrinškog iz 1810. godine (lijevo), kolorirana rekonstrukcija velikog grba kojeg su koristili vladari Leopold i Franjo (sredina) u čijem se heraldički desnom gornjem kutu uočavaju heraldička znamenja Kraljevina: Dalmacije (tri leopardove glave), Hrvatske (srebrno-crveno šahirana polja) i Slavonije (kuna između dvije rijeke iznad kojih je šesterokraka zvijezda)

Mate Božić

O autoru:

magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. (Ko)autor monografija, studija i članaka historiografsko-heraldičke tematike u zbornicima, časopisima i web kolumnama.