Početna Kaštela Kako su Kaštelani 1585. nazivali svoj jezik?

Kako su Kaštelani 1585. nazivali svoj jezik?

1405
UDIO

Od 21. veljače do 17. ožujka već cijelo desetljeće (od 2014.) održava se manifestacija Mjesec hrvatskoga jezika. Pokrenuo ju je današnji Institut za hrvatski jezik s ciljem jačanja svijesti svih govornika hrvatskoga jezika o važnosti očuvanja materinskoga jezika. Nedavno su ta nastojanja poduprta i Zakonom o hrvatskom jeziku kojeg je donio Hrvatski sabor na inicijativu Matice hrvatske. Tako taj akt, između ostalog, navodi i trodiobu hrvatskog jezika na čakavsko, kajkavsko i štokavsko narječje.

Područja na kojima se danas govori raznim dijalektima čakavskog, kajkavskog i štokavskog u cjelini te smještaj hrvatskog naroda uz istočnojadransku obalu i njenu unutrašnjost sredinom 20. st. – administrativna područja nekadašnje FNR Jugoslavije u kojima je prema popisu iz 1961. godine zabilježen zamjetan udio stanovnika hrvatske nacionalnosti (više od 10 %)

Doista, prvi izričit spomen pojma hrvatskog jezika uopće nalazimo u okviru čakavskog narječja (Vinodolski zakon, oko 1288.), a sam izraz „jazikom hrvackim“ nalazimo zapisan u Istarskom razvodu (nastajao 1275. – 1395.). Od autora koji su pisali štokavskim tako ga prvi izričito naziva dubrovački pisac Dominko Zlatarić (1558.-1613.) kada prevodi neka antička djela: „iz veće tuđijeh jezika u hrvatski izložene“. Naposljetku, među kajkavskim piscima tako prvi postupaju Ivan Belostenec (oko 1594.-1675.) i Baltazar Milovec (1612.-1678.).

Osim na području Hrvatske i susjednih zemalja, hrvatskim jezikom se govori i u Gradišću/Burgenland (istočna Austrija), gdje prevladava čakavsko narječje te u djeliću južnotalijanske pokrajine Molise, gdje nalazimo štokavsko narječje hrvatskoga jezika; „Istarski razvod“, prijepis Levca Križanića iz 1546.

Međutim, prvi izrazi čakavskog, štokavskog i kajkavskog narječja (tj. hrvatskog jezika) zabilježeni su u okviru staroslavenskih pisanih spomenika 10. i 11. st. (primjerice tekst Baščanske ploče), a zapisani su većinom na pismu glagoljici. Svećenici koji su u liturgiji koristili staroslavenski jezik (umjesto latinskog) i pismo glagoljicu/hrvatsku ćirilicu (umjesto latinice) nazivani su „popovi glagoljaši“. Dok su kaštelanski župnici misu služili na latinskom, ipak su ispomoć tražili među svećenicima glagoljašima.

Prijepis Poljičkog statuta iz 1762. godine: „popovi glagoljaši“ u Kaštela su stoljećima pristizali upravo iz Poljica i susjednih krajeva u kojima je tradicija glagoljanja tj. uporabe slavenskog jezika u liturgiji bila ukorijenjena i dugo se održala – tako je primjerice tijekom 18. st. u Sućurcu djelovao don Luka Terzić iz Doca Donjeg, u Gomilici don Tadija Stipanjić iz Tugara, u Kambelovcu don Marko Nazlić iz Koprivna, u Lukšiću don Petar Kaštelan iz Zakučca, u Starom i Novom don Ivan Uzinić iz Dubrave, a u Štafiliću don Stipe Blažević iz Stobreča (19. st.)

Naime, u čakavskim Kaštelima još od ranosrednjovjekovlja nije se govorilo dijalektima romanskoga (kao u susjednom Splitu ili Trogiru), nego hrvatskoga jezika. Na tom jeziku učile su se i vjerske osnove, pa je tako svećenik iz Kaštel-Novog don Marko Andriolić 1585. u Veneciji preveo talijanski katekizam na hrvatski, objavio ga pod naslovom: „Nauk katoličaski od sfete vire i od života karšćanskoga za dicu i ostale harvackoga jezikai posvetio jednom Cipiku: „Alojziju Korlianovića gospodina Hjerolima, Gospodinu od novoga Kaštila pri Trogiru

Naslovnica djela „Pistule i Evanyelya po sfe godischie harvatschim yazichom stumachena, nouo pristampana, i s pomgnom priuiyena, po nacinu nouoga Missala nareyena po sfetoy materi Crichui“ kojeg je 1586. godine u Veneciji objavio vjerojatno također Marko Andriolić iz Kaštel-Novog. Kaštelanin u oba svoja djela jezik kojim piše izričito naziva čakavskim izrazom „harvacki jazik“ ; Grb Cipika iz Kaštel-Starog

 

 

Mate Božić je autor i povjesničar: sudjelovao u pokretanju filozofsko-teološkog časopisa „Odraz“ i historiografskog časopisa „Pleter“, kao i Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“. Član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te Hrvatskog filozofskog društva. Koordinator je projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ te (ko)autor sveučilišnog udžbenika iz heraldike, niza znanstvenih studija i članaka historiografsko-heraldičke tematike objavljivanih u zbornicima, magazinima i časopisima te kolumni web-portala, uključujući i Kastela.com