Početna Hrvatska THERE’S NO GOING BACK – BABY LASAGNA I PRIČA O NEGATIVNOJ SELEKCIJI

THERE’S NO GOING BACK – BABY LASAGNA I PRIČA O NEGATIVNOJ SELEKCIJI

349
UDIO

Lokalno, nacionalno, globalno

THERE’S NO GOING BACK – BABY LASAGNA I PRIČA O NEGATIVNOJ SELEKCIJI

Uvijek je uzbudljivo kad rezerva s klupe skoči na tron. Wimbledon Gorana Ivaniševića ne bi imao takvu težinu da nije nastupio s pozivnicom. Možda je uzbuđenje oko toga da možda postoji šansa svatko od nas sa klupe za rezerve ili kao 120. na svijetu može zasjati na 5 minuta.

Ali uspjeh Baby Lasagne je poučna priča o načinu odabira u našem društvu. O onima koji odlučuju tko prolazi, a tko ispada.

Priča o Baby Lasagni priča je o negativnoj selekciji koja vlada našim prostorima. Nikad nećemo saznati koliko je pjesama ostalo u rezervi i nije ugledalo svjetlo dana, koliko je talenata odbijeno na razgovoru za posao jer ih žiri, ili poslodavac (koji je postavljen tu negativnom selekcijom) nije prepoznao. Koliko Luki Modrića nikad nije došlo do scouta koji će ga prepoznati.  Negativna selekcija stvara daljnju negativnu selekciju, to je domino efekt.

Kadrovi koji ne prepoznaju pobjednika

Ali kad prođe taj moment neprepoznavanja, there’s no going back. To je točka bez povratka point of no return. Osim ako netko ne odustane od natjecanja i magično se otvori mjesto za tebe.

Biranje pjesama za Doru samo je refleksija (ili prema naputku Domovinskog pokreta – odraz) negativne selekcije. Neki ljudi koji su sami negativno kadrovirani od nekog, odlučuju o nečijoj sudbini, tjeraju nekog da kupi avionsku kartu jer je prisiljen da pokuša da ga netko prepozna izvan naših granica.

I onda dolazi anxiety attack iz pjesme: tjeskoba nastupa onda kad tvoja budućnost ovisi o nekom kadru koji je postavljen tamo da odlučuje što prolazi, a što ne. Ne ovisiš samo o sebi, ovisiš o nekim ljudima koji će čitati tvoj životopis, evaluirati tvoja postignuća… i na kraju odabrati neke ocvale „zvijezde“ s tekstom „Vodu piti/trizan biti“.

Ako ovisiš o procjeni ljudi čiji je profil u skladu onih koji su birali pjesme na Dori, doista te može uhvatiti val anksioznosti. Odnosno tjeskobe.

I to je priča o hrvatskoj strani odabira Baby Lasagne, koja je zapravo hrvatska metafora negativne selekcije.

Woke test

Ali sad kad je Lasagna pronašao svoj put do Europe,  nastupa „europska anksioznost“ – hoće li proći europski test jer nije dovoljno „woke“? Može li se nositi sa Švicarcem koji se odijeva kao žena? Ili Fincem koji je gol ispod pojasa, i nastupa s pjesmom „No rules“? Hoće li žiri odlučiti da je „woke moment“ ove godine pobjeda nebinarne izvođačice koja na sceni izvodi sotonistički ritual?

Politička korektnost je okrutna prema onima koji ne odskaču seksualnom orijentacijom, izgledom, načinom odijevanja. Što ako odaberu nekoga tko ne odskače ni po kojem od woke kriterija, pa ispadne da su diskriminirani sotonisti, transeksualci i nebinarni?

Dodatan problem je da se Lasagna deklarirao kao vjernik, a to nije plus za bodove kod žirija.

Ne znamo kako će žiri reagirati, ali ako je Lasagna čudom prošao negativnu selekciju hrvatskog kadroviranja, možda prođe i europsku woke selekciju.

 

Katarina Baričić

Profesorica hrvatskog i engleskog, turistički vodič, sudski tumač, predavač na Erasmus seminarima za profesore, te autor na lokalnim portalima Solin live, Dalmatinski list i Kaštela.com