Lokalno, nacionalno, globalno
NEVJEROJATAN SLUČAJ MARIJA VUŠKOVIĆA: KAD INSTITUCIJE POKUŠAVAJU POKRITI VLASTITU TRALJAVOST TAKO DA UNIŠTE IGRAČE
Naravno da ima gorih stvari u životu. Kao na primjer, izgubiti život. Ali što kad se neke institucije koje se odazivaju na ime „Sportski sud CAS u Lussaneu“ i prvotno „Njemačka antidopinška agencija“ odluče igrati bogova i igračima koje su sve uložili u sport oduzeti sve to što imaju?
Lorenz Adlung, njemački znanstvenik i biolog, žestoko je kritizirao metodu Sar-Page, koja se koristi za EPO analizu, i to riječima da se radi o “potpuno amaterskom postupku”. To objašnjava sljedećim riječima: “Kao prvo, količina urina koju treba ispitati nije standardizirana. Znanstvenik ide čak tako daleko da tvrdi da bi Svjetska antidopinška agencija mogla izgubiti dozvolu za rad zbog slučaja Vušković.
Ali nije Svjetska antidopinška agencija izgubila dozvolu za rad, već je igrač izgubio tu dozvolu.
Kao da znanstveniku zabraniš da 2 godine čita knjige, ili kuharu da se približi kuhinji.
Frapantna je količina nepravilnosti koju su napravili, od toga da kontroliraju sami sebe do amaterizma u cijelom postupku.
Ali kad je test već ušao u sustav, nisu mogli nazad. Morali su napraviti sve da pokriju traljavost svojih izvođača.
I zašto onda ne žrtvovati igrača iz neke nebitne države?
Previše je rupa u toj priči, a sve upućuje na traljavost doping kontrolora. I to uporno odbijanje da uzmu uzorak C, da im slučajno taj uzorak ne pokaže da su bili u krivu. Jer onda je ugrožena reputacija, što je izgleda važnije od ljudskih života i karijera.
Nitko ne kontrolira rad WADA-e, osim same sebe
Također, njemački se znanstvenik posebno osvrnuo na WADA-u i njezinu neovisnost. Tvrdi da je poprilično problematično što kontroliraju sami sebe, a to je objasnio na sljedećem primjeru.
Kada je sportski sud Njemačkog nogometnog saveza (DFB) uzeo neovisnog stručnjaka da provjeri rad laboratorija u Kreischi, angažirali su Jeana-Francoisa Nauda, koji je pak član jedne od radnih skupina antidopinške agencije.
WADA prihvaća visoku lažnu vjerojatnost kako bi se održao privid da sve funkcionira u sustavu. Oni su spremni hodati preko leševa, samo da im reputacija ne bude ugrožena.
“Za WADA-inu reputaciju bolje je da redovito osuđuje sportaše, oni ne žele diskreditirati vlastiti proces. Ako C-uzorak dokaže da je rezultat iz laboratorija u Kreischi netočan, prijetio bi im gubitak dozvole.”
Znaju da su krivi, zato su ponudili nagodbu o priznanju krivnje i igranju nakon godine dana. A on zna da nije kriv, zato je odbio tu nagodbu.
I sad je Mario Vušković kao Gerard Butler u Građaninu opasnih namjera: žrtva sustava koji ga želi samljeti kao mljeveno meso. Ne može pobijediti taj nemilosrdan i trom sustav, ali može ga razotkriti.
Što je uopće EPO?
EPO je skraćenica za eritropoetin. Eritropoetin je hormon koji potiče stvaranje crvenih krvnih stanica (eritrocita) i uglavnom se proizvodi u bubrezima. Što je veći broj eritrocita, to je veća zasićenost kisikom u krvi, čime se povećava izdržljivost.
Genetski modificirani EPO razvijen je ranih 1980-ih i prvotno se koristio kao lijek, primjerice za anemiju i zatajenje bubrega. U 1990-ima EPO je bio naširoko korišten kao doping-sredstvo u sportovima izdržljivosti, posebice u biciklizmu. Tek od početka 2000-ih godina moguće je detektirati genetski modificirani EPO izravno u urinu, odnosno u klasičnoj doping-kontroli.
Katarina Baričić
