Lokalno, nacionalno, globalno
POVRATAK U PROŠLOST IZGOVOR JE DA SE NE ŽIVI U SADAŠNJOSTI?
2012.: „Rat je gotov, okrenimo se budućnosti“ – general Ante Gotovina
2026.: „Ni Drugi svjetski rat nije gotov, okrenimo se prošlosti“ – Dabro, DP, Thompson…
Japanski vojnik HIROO ONODA nije znao da je Drugi svjetski rat završen gotovo 29 godina nakon stvarnog završetka rata, skrivao se po šumama, a kad bi vidio letke koji su obavještavali o kraju rata smatrao je da je to neprijateljska propaganda.
Čudimo se tom vojniku koji je gotovo 30 godina živio u drugoj stvarnosti, a kako objasniti da za neke Drugi svjetski rat nije završio ni nakon 80 godina?
Japanski vojnik bar je imao opravdanje – tad nije bilo interneta ni dostupnih informacija kao danas, a koje je opravdanje svih onih danas koji su opčinjeni poraženom stranom?
Opčinjenost propalim režimom
Teško je objasniti tu fasciniranost gubitnicima Drugog svjetskog rata, slavljenje Hitlerovih i Mussolinijevih marioneta, izražavanje simpatija prema nekome tko je pobjegao pred partizanima (sa ogromnom količinom ukradenog zlata) čim je vidio da mu se fašistička tvorevima raspada. Kako objasniti sve te ispade javnih ličnosti, u ovom slučaju bivšeg ministra i saborskog zastupnika koji pjeva o Hitlerovom šegrtu.
Neshvatljivo je što to nekome znači uzvikivati pozdrave koji su simboli jednog zločinačkog režima i pokazivati simbole istog tog režima, koji je uspostavljen u najmračnije doba 20. stoljeća – a onda se relativizatori povijesti ograđuju od „svih totalitarnih režima“ – kao da se može uspoređivati Jugoslavija koja je trajala 45 godina i NDH uspostavljena tokom rata u trajanju od 4 godine. U isti koš se stavljaju pobjednici Drugog svjetskog rata (za vrijeme čijeg trajanja su počinjeni neki zločini, ali napravljena je i većina toga što danas baštinimo), i marionetska tvorevina uspostavljena od Hitlera zapamćena isljkučivo po zločinima.
Nitko ne zna što je bilo
Ako je to simpatiziranje i izraz običnog bunta, reakcija „uvijek kontra“, previše je – cijela ta ekipa nema pojma što je bilo, ni Torcida ni Dabro ni Thompsonovi uzvikivači spornog pozdrava. Čak je i Ante Gotovina još 2012. poručio – na razočarenje mnogih – „rat je gotov, okrenimo se budućnosti“, a to je baš ono što mnogi ne žele jer više vole lešinariti nad nekim ratom; ako to neće biti Domovinski rat, onda će se hraniti Drugim svjetskim ratom.
Ratni lešinari
Nikako nije jasno što nekima znači ta NDH koja na karti isključuje Istru i većinu obale (koje je sporni AP prodao Italiji), a uključuje cijelu BiH, zašto im je 45′ bila „loša“ – jer je završio najkrvaviji sukob do tada u povijesti? Zašto su „sile osovine“ za neke pobjednici u ratu, kojih je NDH bila obična marioneta, umjetna tvorevina. U vrijeme kad se svi mogu informirati i proučavati povijest iz tisuće izvora, događa se ovakva regresija – možda je baš to problem, što ima previše informacija, pa ih se može zloupotrijebiti?
Možda sad nemamo klasične ratne profitere, ali definitivno imamo ratne lešinare koji su ovisni o mentalnom iscrpljivanju nečega što je već davno trebalo biti pokopano. I dok to lešinarenje traje u javnom prostoru, oduzima se prostor i kisik sadašnjosti i budućnosti.
Autor: Katarina Baričić, foto: discoveryheallines.com
