Prije točno 25 godina, 21. prosinca 1990. Sabor Republike Hrvatske donio je Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske, te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske. Na kruni je postavljeno pet štitova s povijesnim hrvatskim grbovima Dubrovačke Republike, Dalmacije, Istre i Slavonije, a isticao se najstariji poznati grb Hrvatske. Sam grb je izradio akademik Miroslav Šutej, a prihvatila ga je komisija na čelu s prof. dr. sc. Nikšom Stančićem.
Upotreba povijesnog hrvatskog grba i zastave bila je zabranjena od 1945 do 1990. godine, a njihovo nošenje, isticanje ili samo čuvanje značilo je doći pod udar tadašnjeg državnog represivnog aparata koji je završavao teškim robijama, progonima i ubojstvima. S čežnjom je dočekan trenutak kad se zastava konačno, zajedno s neovisnoću zavijorila i bivala priznata kako od članica tadašnje EZ, a danas EU, tako i od zemalja članica UN-a i ostalih svjetskih država.
Kako je nastala hrvatska zastava
“Zastava Republike Hrvatske sastoji se od tri boje: crvene, bijele i plave s grbom Republike Hrvatske u sredini. Omjer širine i dužine zastave je 1:2. Boje zastave su položene vodoravno i to ovim redom s gornje strane: crvena, bijela i plava. Svaka boja čini jednu trećinu širine zastave. Grb Republike Hrvstske je smješten u sredini zastave tako da gornji dio grba (kruna) zalazi u crveno polje zastave, a donji dio grba zalazi u plavo polje zastave. Središnja točka grba poklapa se s točkom u kojoj se sijeku dijagonale zastave.”
Hrvatska zastava, kao i one većine zemalja, pojavljuje se u XIX. Stoljeću u vrijeme nacionalnih preporoda. Do tada nisu postojale nacionalne zastave, pa tako ni u sklopu Habsburške monarhije. Ipak unutar te državne tvorevine postojale su zemaljske boje koje su se izvodile iz zemaljskog grba. Tako su za Hrvatsku to bile crvena i bijela (prema šahovnici) i plava koja se nalazila unutar dalmatinskog i slavonskog.
Prvi put je službeno hrvatska trobojnica bila upotrebljena pri instalaciji bana Jelačića 1848. Tada je na trobojnici bio grb Trojedine kraljevine (hrvatski, dalmatinski i slavonski). Od tada pa do danas hrvatska trobojnica je bila još jedan simbol neodvojiv od nacionalnog identiteta. Upotrebljavale su je političke stranke (primjerice HSS) i bila je simbol Hrvatske unutar država kojima je pripadala. Tako je za vrijeme SFRJ trobojnica u sredini imala crvenu petokraku.
Osamostaljenjem Republike Hrvatske na trobojnicu dolazi današnji hrvatski grb. Time je završio dug povijesni put hrvatskih simbola koji je paralelan s putem prema samostalnosti.
Hrvatski grb
Iznad glavnog štita nalazi se kruna s pet manjih štitova. To su, redom s lijeva:
– Najstariji poznati grb Hrvatske – sadrži na plavom polju zlatnu šesterokraku zvijezdu s bijelim mjesecom.
– Grb Dubrovačke Republike – u štitu na modrom polju sadrži dvije crvene grede.
– Dalmatinski grb – sadrži u štitu na plavom polju tri žute (zlatne) okrunjene leopardove glave.
– Istarski grb – sadrži u štitu na modrom polju žutu (zlatnu) kozu okrenutu ulijevo s crvenim papcima i rogovima.
– Slavonski grb – sadrži u štitu na plavom polju dvije poprečne bijele (srebrne) grede, a između dvije grede je crveno polje po kojemu nalijevo korača kuna. U gornjem plavom polju je žuta (zlatna) šesterokraka zvijezda. Čitav grb je obrubljen crvenom trakom.
Najstarije spoznaje o uporabi hrvatskoga grba datiraju iz vremena kralja Krešimira IV. (1056. – 1073.) koji nadbiskupu splitskom poklanja krstionicu na kojoj su naslikana četiri sokola s grbom na krilima. No službeno prvi put hrvatski grb je prikazan na genealogiji Habsburgovaca iz 1508./1512. godine. Vjeruje se da se ovaj grb javlja i ranije. Nalazi se i na spomen-taliru iz 1525., te u pečatu isprave izbornoga hrvatskoga Sabora u Cetinu od 1. siječnja 1527., kad je Ferdinand I. izabran za kralja Hrvatske.
Generacije Hrvata raspravljale su o tome mora li prvi od 25 kvadrata šahovnice biti bijele ili crvene boje. Povijesno gledano, crvena boja bila je češće zastupljena u Hrvatskoj, a bijela u Bosni. Tijekom povijesti Hrvatske nailazimo na obje verzije. Prije revolucije 1848. crvena je boja bila češća. Štit s 25 kvadrata s početnim bijelim kvadratom kodificiran je 1848. godine.
Legenda o nastanku grba
Uz kralja Stjepana Držislava veže se legenda o nastanku hrvatskog grba. Legenda kaže da je kralj Držislav dosta ratovao s Mlečanima koji su htjeli osvojiti hrvatsku obalu Jadrana. I u jednom takvom ratu kralj je pao u mletačko ropstvo i bio bačen u zatvor u Veneciji.
Mletački dužd Petar II. Orseolo dočuo je nakon nekog vremena da kralj Držislav dobro igra šah. Zato mu je uputio sljedeći izazov: ako ga u tri partije šaha pobijedi, bit će oslobođen i može se vratiti u svoju zemlju.
Kralj Držislav je prihvatio izazov i u sve tri partije pobijedio mletačkoga dužda. Dužd je održao riječ i kralj se mogao vratiti kući. Držislav je tada iz zahvalnosti u sjećanje na taj trenutak uzeo šahovsku ploču kao svoj grb i grb svoga naroda.
preuzeto sa dalmacijanews.hr
