KOLUMNA – Nakon što smo se mjesecima zgražali nad stradanjima tzv. ilegalnih (i)migranata koji su doplovljavali Sredozemnim morem, mnogi i nestajali u njegovim dubinama, a da ne vidješe ni plavičast obris europskoga kopna na horizontu, eto izbjegličke tragedije na balkanskom rubu Europe – od svakojakim jadima pritisnute Grčke, preko jednako ruinirane Makedonije, te Srbije… sve do mađarske bodljikave žice načičkane sječivima oštrim poput britve.
Ozbiljni komentatori govore o novoj seobi narodā, s pravom i razlogom, jer su početne karike toga lanca ljudske patnje i stradanja daleko na Istoku, u Indoneziji i Bangladešu, daleko i na jugu, od Somalije i Sudana do Malija, Mauretanije… o biblijskim zlima pogođenim Libiji, Iraku i Siriji da ne trošim suviše riječi. O čemu je riječ? Čak ni mudraci, koji re-recikliraju istu pregršt otrcanih „objašnjenja“ za svaku prigodu, poput iritantnoga Slavoja Žižeka i sličnih, ne mogu se složiti radi li se o očajničkom bijegu ljudi koji su izgubili sve, ponajprije nadu, u svojim bivšim domovinama, je li riječ o iskrcavanju posljedica višestoljetne kolonijalne eksploatacije golemih dijelova globusa u dvorište nekadašnjim kolonizatorima ili, kao što desničarski cinici tvrde – o jurišu sirotinje globalnoga juga na socijalne povlastice u zemljama razvijenog sjevera?
Mnogi će uprijeti prstom u spolni, dobni i etničko-kulturni sastav migranata (previše mladih muškaraca, previše muslimana), upitati odakle tim ljudima tisuće dolara, eura… da plate tisuće kilometara prijevoza kopnom i morem? Drugi zamijetiti nevjerojatan broj djece bez roditelja – jesu li siročad pobijenih u pogromima sumanutih terorističkih skupina, ili porod onih koji su ih zavjetovali nekomu brižnom Bogu da ih odvede onamo kamo sami ne mogu stići? Koliko je za aktualni užas kriva Turska, koja otvara novu krvavu frontu u stoljetnom nastojanju za istrebljenjem Kurda, a koliko Sjedinjene Države, svenazočne programiranim izazivanjem nesreće zarad pljačke prirodnih izvora i potpore terorističkim saveznicima u regiji? Kolik je grijeh, odnosno zasluga, Britanaca i Francuza, koji su u prošlosti iskrojili tisuće kilometara umjetnih granica i instalirali lijep broj diktatorskih režima, oslonjenih na manjinske plemensko-sektaške entitete?
Konačno, gdje je u svemu tome Republika Hrvatska, tragično dodirnuta pogubljenjem Tomislava Salopeka, a – kao članica tzv. antiterorističke alijanse – svakako među zemljama čiji građani neće uživati poštedu sotonskih ubojica u krabuljnim uniformama? Ne želim biti zloguki prorok, ali vidim velike nevolje, i na jadranskoj fronti, na kojoj ova zemlja nema obrambeno-sigurnosne, ni humanitarno-prihvatne infrastrukture za invaziju koja neumitno dolazi – kao i na kontinentalnim granicama, na kojima pritiska poput onog na srbijansko-mađarskoj međi još nema samo zato što izbjeglice znaju da formalno članstvo RH u Europskoj uniji nije nikakvo jamstvo makar privremenog zbrinjavanja, pa ni u tranzitu prema bogatijoj Sloveniji i još primamljivijoj Austriji. Ali, vijesti se među bjeguncima brzo šire: svaki stupanj zatvaranja bogatog sjevera činit će i ubogi srednjoeuropski pojas sve privlačnijim kao konačno odredište.
A o tom u Zagrebu nitko i ne razmišlja: estradna pseudopredsjednica zamlaćuje se proštenjima i demonstracijom savršenih kvalifikacija ni za što, a premijer bulazni o još jednom mandatu, premda mu tepih izmiče ispod nogu, a visoko personalizirana kampanja – stranka se u njegovim promocijskim lupetanjima jedva spominje – promašuje cilj kao i svaki pokušaj da se prihvatljivim i kompetentnim prikaže čovjeka koji to ni po čemu nije, niti može postati.
Hrvatska, kao što se vidjelo za proljetnih poplava, nema ni ostatke ostataka nekadašnjeg sustava za suprotstavljanje izvanrednim situacijama, humanitarnim krizama, neredima – nažalost, i oni prate ljudski veleval iz trećega svijeta – i nuždi zbrinjavanja mnoštva bez iluzija. Na prste jedne ruke mogu se nabrojati udruge građana – od silnih tisuća proračunskih grinja i krpelja, koliko ih se namnožilo posljednjih godina – koje odista imaju kapaciteta za humanitarno djelovanje, dok je o klerofašistički nabrijanoj „crkvi u Hrvata“ uzalud potrošiti ijednu riječ.
IZVOR: seebiz.eu
