Kad sam vidjela reklamu za zvizdan momentalno sam pomislila opet još jedan film o ratu .Ajme majko kad će prestati snimati više takve filmove.Ali znatiželja mi nije dala mira pa sam ga otišla pogledati.Oplakala sam od prve do zadnje rečenice.Film o ljubavi i mržnji.Bože koliko smo mali i jadni i koliko nas mržnja izjeda.Ona stara otrcana da ljubav pobjeđuje sve u ovom slučaju ipak ne stoji.Mržnja je prevagnula nad dobrotom a tako malo je trebalo .Ljubav nije uspjela ni ’91 ni 2001. ni 2011.Zašto ? Zato što ne možemo nadići sami sebe , svoje običaje , ono staro što će reći selo.Ljubav ne pita za vjeru , godine , mjesto , vrijeme .Pojavi se od nikuda i iznenadi nas.Postoje ljubavi koje i traju unatoč svemu .Postoje ljubavi iz kojih se rode djeca ,pa mamini sinovi pod pritiskom podlegnu i ostave ljubav svog života da se sama brine o njihovom djetetu.Najlakše je otiči i odbaciti nekoga jer je drugačiji.Najlakše je sve pripisati ratu .Puno nas je doživjelo scene iz Zvizdana u svom životu.Povratak u rodni kraj , popaljen , srušen .To su scene koje ti se urežu za čitav život i dobiješ ,,grop ” u želudcu.Nakon toliko mržnje nikad više nisi isti.Nakon ubojstva nekog člana obitelji više nisi isti.Gdje se tu ubraja jebena ljubav kad ti tlo bježi pod nogama ?I da ne znam koliko godina prođe scene iz Zvizdana ćemo imati i u svakodnevnom životu.Ne ženi sine drugačiju od sebe , niti Vlajinu niti Bosanku a ned’o ti dragi Bog neku druge vjere.Nemoj da ti se preci prevrću u grobu.Ako je ostala trudna riješit će mater stvar , ima dobrog doktora .Nikad se ništa neće promijeniti.I dalje ćemo biti jadni i zatucani .I dalje će ljudi patiti jer se vole.Što su zgriješili ? Zaljubili su se.Da ga mrzim što Boga drugačije zove od mene ? Ne mogu .Ne želim .Ne više.Zvizdan je film koji govoreći o ljubavi pokazuje našu mržnju.A tako malo je trebalo da budu sretni.
