JOSIP ŠIMUNIĆ prekinuo je medijsku šutnju. Rehabilitirani reprezentativac dobio je ulogu motivatora u hrvatskom stožeru. Iz ozbiljnog nogometa potjeran je upravo zbog neprihvatljivih motivacijskih metoda publike na Maksimiru koju je povao u skandiranje pokliča “Za dom spremni”. HNS je tek nakon pritisaka osudio njegov čin, ali je nekad nezamjenjivog braniča vratio u reprezentaciju kao sponu sa stožerom i navijačima.
Joeu ZDS donijelo obožavanje šatora i svečanu premijeru filma o njemu u “Europi”
U međuvremenu, Šimunić je prometnuo u glasnogovornika radikalne desnice, s oduševljenjem je dočekan u šatoru na Savskoj, a logičan nastavak, točnije vrhunac njegovog ZDS angažmana bio je da film o njemu, “Moja voljena Hrvatska” snimi Jakov Sedlar, a svečana premijera održana je u kinu “Europa”.
Najnovija muza kralja hrvatskog “domoljubnog” filmskog trasha: Sedlar Šimunića dodao nizu u kojem su Pavelić, Timošenko, Tuđman, Sharon…
Sedlar je nedostižni je rodonačelnik “domoljubnog” filmskog trasha, što je titula koju je zaslužio “Gospom” i “Četveroredom”, ali i nizom ostalih njegovi ostvarenja. S propagandom u njegovim filmovima jedino se može mjeriti hiperprodukcija kojom je prionuo poslu, jer posljednjih godina s igranih se prebacio na dokumentarne filmove, koje štanca kao na tekućoj traci. Tako je, između ostalih, napravio filmove o Juliji Timošenko, Anti Paveliću, Arielu Sharonu i Franji Tuđmanu, ali vrhovi njegovog opusa ipak su dokumentarci o Borisu Mikšiću i Anti Đapiću.
Sedlarova najnovija muza pred kamerama RTL-a progovorila je o filmu reprezentaciji, HNS-u i, naravno, potezu kojim je završio karijeru.
“Ja ne trebam nikome ništa dokazivati. Film smo napravili baš zato što svatko ima neku svoju priču, a ovo je moja priča. Naučio sam, ako čovjek ne ispriča svoju priču, onda će je ispričati netko drugi”, kaže Joe koji se nakon nogometa bacio u politiku i povijest, a ni danas ne žali što je na Maksimiru, nakon izborenog SP-a protiv Islanda, s tisućama navijača vikao “Za dom”, a oni njemu “spremni”. FIFA i Arbitražni sud ocijenili su da se radilo o pozivu na rasnu diskriminaciju i nacionalnu mržnju.
“Nije lijepo što me svako malo netko diskriminira, ali takav je život”
“Ništa mi nije žao. Apsolutno ništa. Prošlo je dvije godine… Nije lijepo ni kad svako malo netko mene diskriminira, ali takav je život. Taj incident je obilježio kraj moje karijere. Ali ima puno stvari na svijetu koje nisu u redu. To je prošlost. Imat ću još prilike dokazati da to nije bilo pravedno”, dodao je Šimunić.
Koji Joe je pravi: Onaj koji u intervjuu kaže kako bi opet vikao ZDS ili onaj iz filma koji zbog toga žali?
Ali, dok Šimunić u spomenutom intervjuu ne žali zbog skandiranja zločinačkog pokreta, u Sedlarovom dokumentarcu govori potpuno drugačije:
