Očekivano, pitanje o posvojenju i što sprječava više parova (ali i pojedinaca) da postanu potencijalni posvojitelji ili udomitelji, nije naišlo na previše komentara. Možda je tema još uvijek previše osjetljiva, možda je nismo dobro formulirali ili približili našim čitateljima, no zato su komentari dobri.
Milojko Bistrac
Posvojitelja ne znam ima li dovoljno, ali znam za par kojem “birokracija” nije 10 godina omogućila posvajanje. Danas su službeno proglašeni prestarima za podnijeti zahtjev.
Što se tiče udomitelja, mislim da bi ih bilo mnogo više da se o tome priča malo više. Realno, mnogo ljudi nikad o tome nije ni pomislilo, jer im nitko nikad nije ni spomenuo. Prije jednog vremena je bio članak u novinama da su Hrvatskoj samo dvije obitelji sudjelovale u programu razmjene učenika srednjih škola, gdje recimo 15-godišnjak iz Nizozemske dođe živjeti kod vas pola godine i ide u školu. Nako toga članka se prijavilo kako čujem stotine obitelji za program. Jednostavno nisu znali, niti se s tim opterećivali.
Katija Delaš
Vecinom parovi moraju udomiti..jako tesko se odmah posvaja dijete,ovisi o biološkim roditeljima koji imaju pravo promijeniti misljenje,tako da zna to trajati godinama.Znam jedan udomitelj.par koji su udomili troje djece,prvo dijete prije 7-8god kad je bilo staro tek par dana..i tek sad nakon toliko god. krecu u proces posvajanja..e sad,zamislite koliko su vezani i da tijekom tih godina mogla im je služba uzeti ga kad god…to je ja míslim jedan od razloga zasto ljudi ne udomljavaju djecu,a i jos toga je mozda razlog…
Antonia Blažević
Kako nema? Vise ima onih koji zele posvojit ili barem jednako nego dice po domovima (rijeci zene koja radi tu) ali postupak posvajanja traje dugo i vise je naklonjen udomljavanju…. e sad pitaj ko je tu lud.
Lilium Martagon
Zbog dva razloga. Jedan je birokracija. Drugi primitivnost velikog broja onih koji žele da je dijete “njihova krv”.
preuzeto sa dalmacijanews.hr
