Dan nakon Božića katolički vjernici diljem svijeta obilježaju blagdan Svetog Stjepana, prvog kršćanskog mučenika koji je bio jedan od sedmorice đakona u crkvenim počecima. Prema tradicionalnim hrvatskim običajima, na taj dan se odlazi u posjet rodbini i prijateljima kako bi se čestitao Božić te proslavio novi početak.
Stjepan Prvomučenik je bio jedan od sedmorice đakona, a podaci o njegovu radu i životu zabilježeni su u novozavjetnoj knjizi ˝Djela apostolska˝. Nazvan je prvomučenikom jer je bio prvi koji je za Krista posvjedočio svojom krvljom, a danas su njegovi lik i djelo simbol borbe protiv nepravde te oprosta. Njegova svetkovina je svojevrsno prisjećanje na temeljne životne ideale, koji su i danas bezvremenski.
Smrt kao nebesko rođenje
Tradicija obilježavanja spomendana Svetog Stjepana u crkveni liturgijski kaledar je uvedena 380. godine. Zbog svoje blizine najvećem kršćanskom blagdanu, Stjepan se na simboličan način poistovjećuje sa samim Kristom, jer kao što Božić predstavlja Isusov rođendan, tako Stjepanova smrt obilježava njegov nebeski rođendan.
Iako nema zapisa kada je Stjepan prvomučenik točno rođen, pretpostavlja se da je mučeništvo podnio u mjesecu svibnju. Stjepan je bio Židov iz Jeruzalema, te pravi praktični kršćanin. Prva ga je kršćanska zajednica imenovala jednim od sedam đakona, a u ˝Djelima apostolskim˝je istaknuta njegova briga za siromašne i nemoćne te snaga i milost kojom je djelovao na narod.
Stjepan je posvuda navješćivao radosnu vijest svoga Učitelja, dok se oko njega okupljao sve veći broj Židova koji su se zbog njegovih propovijedi obraćali na kršćanstvo. Utjecaj koji je imao među židovskim narodom te svećenstvom izazvao je gnjev Židova u Sinagogi i u Hramu koji su, u znak odmazde, odredili njegovo uhićenje i konačno pogubljenje. Nakon što je uhićen, Stjepan je održao svoj čuveni govor pred sudom, osvrnuvši se na čitavu povijest kršćanstva, od svetih Patrijarha, preko Mojsija i proroka, pa sve do Isusa Krista kojega su židovske vođe također pogubile. Zbog tog govora, židovske glavešine su odlučile da Stjepana izvedu izvan grada te ga tamo kamenuju.
Poput svoga Učitelja Isusa, Stjepan je oprostio svojim neprijateljima dok su ga ubijali, a priča o njegovom kamenovanju povezana je i s drugim velikim likom kršćanske povijesti, koji se u trenutku kamenovanja zvao Savao. Savao je bio najveći progonitelj Kristova nauka te je odobravao Stjepanovo pogubljenje. Nakon obraćenja u kršćanstvo, prepoznajemo ga u liku Svetog Pavla, koji je kasnije postao jednim od najvećih boraca za Krista te najvećim propovjednikom Kristova evanđelja.
Ispunjenje Isusove riječi
Nakon Stjepanove mučeničke smrti, njegovo je tijelo preuzeo židovski pismoznanac Gamaliel te ga pokopao u grob u blizini Jeruzalema. Tradicija kaže da je oko 415. godine neki svećenik imenom Lucijan doživio ukazanje pri kojem je saznao gdje je sahranjen đakon Stjepan. Ostaci tijela Sv. Stjepana su iskopani, a jedan dio relikvija je prenesen u Carigrad dok je drugi dio položen u Rimu, uz tijelo Sv. Lovre. Legenda kaže kako se u trenutku otvaranja grobnice Sv. Lovro okrenuo na bok i ispružio ruku Sv. Stjepanu da legne do njega. Zbog tog znaka dobrodošlice su Sv. Lovru nazvali ˝Otmjeni Španjolac˝.
Stjepan Prvomučenik se u kršćanskoj ikonografiji prikazuje kao mladić u đakonskoj odjeći, držeći palmu kao simbol mučeništva u jednoj ruci, te kamenom u drugoj. Sveti Stjepan je sve do današnjeg dana zavrijedio poštovanje zbog svoje dosljednosti u življenju i djelovanju. Do kraja svoga života slijedio je i živio za Isusovu riječ, isticao se u čistoći duha i darežljivosti. Umro je za svoju vjeru i ljubav nebesku, a posljednje riječi koje je izrekao prije svoje smrti dočaravaju veličinu njegova duha: “Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!”
