Ciklus predavanja Moozgavci u Info zoni otvorila je u ponedjeljak u 19 sati mlada sociologinja Marija Lozo iz udruge ANTROPOP, predavanjem na temu odnosa društva prema osobama s teškoćama u razvoju. Marija je tijekom sat vremena publici prezentirala ovu delikatnu temu na sistematičan i jezgrovit način: u prvom je dijelu obradila povijesni pregled tretmana djece s teškoćama u razvoju, dok je u drugom dijelu predstavila rezultate istraživanja kojeg još uvijek provodi u svom rodnom Imotskom, a kroz koje je intervjuirala roditelje djece s različitim oblicima razvojnih poteškoća.
Povijest tretmana osoba s invaliditetom, rekla je, može se podijeliti u tri faze – fazu „liječenja“ zasnovanu na „medicinskom“ modelu, fazu „deficita“ s fokusom na dokazivanju stručnjacima i recentnu, „socijalnu“ fazu u kojoj se radi na integraciji i isticanju pripadnosti osoba s invaliditetom društvenoj zajednici.
U Ateni se dijete do sedmog dana života moglo nekažnjeno ubiti
U prvoj fazi, koja je trajala od 7000 god. pr. n.e. do 16. st. n.e., odnos društva prema osobama s invaliditetom temeljio se ukratko na nemilosrdnom ubijanju i mučenju koje su opravdavali „znanstvenim“ argumentima.
Stari su Grci, ispričala je Marija, bili izrazito nemilosrdni prema osobama sa invaliditetom – u Ateni se djete do sedmog dana života moglo nekažnjeno ubiti jer u tom razdoblju još nije imalo status djeteta, a za takav su se potupak prema djeci rođenoj sa invaliditetom zalagali i veliki mislioci Platon i Aristotel.
Kreativnosti naših predaka svjedoči esej „Razlozi pojave čudovišta“ iz 1573. u kojem autor Ambroise Pare navodi razloge invaliditeta – između ostalog su to volja Božja, uroci, premala ili prevelika količina sperme, promiskuitet majke, pogrešan način sjedenja u trudnoći i slično. U Europi se od 1500. do 1900., rekla je Marija, osobe s invaliditetom doslovno trpa u bolnice u nehumanim uvjetima, a nerijetko dijele prostor s najtežim kriminalcima.
Kakve-takve pomake naprijed donijelo je tek 20. stoljeće. Kao primjer začetaka integrativne politike Marija je navela politiku zapošljavanja koju je provodio američki predsjednik Truman od 1945. godine, dok se posljednjih dvadesetak godina, istaknula je, raznim akcijama i zakonskim regulativama nastoji integrirati osobe s invaliditetom kao punopravne članove u društvo.
Afirmativni odgovor došli su samo od roditelja djece s govornim manama
Kako ta socijalna faza izgleda danas u Imotskom, Marija je odlučila istražiti podijelivši upitnik roditeljima djece s teškoćama u razvoju. Na upitnik se odazvalo devet roditelja čija djeca imaju teškoće u razvoju, govorne poteškoće, cerebralnu paralizu te organska odstupanja. Kao zanimljivost je istaknula da su na pitanje o razumijevanju okoline po rođenju djeteta afirmativni odgovor došli samo od roditelja djece s govornim manama, a i oni su se, dodala je, kasnije susretali s neprimjerenim komentarima.
Ipak, u društvu se primjećuju pozitivne promjene. Donedavno je, kaže, bila rijetkost vidjeti na ulici djecu s teškoćama u razvoju, dok se danas više ljudi odvaži izaći sa djecom vani, no problema ne nedostaje – sve da institucije i profunkcioniraju (a ne pokazuju namjeru), ostaje neprilagođenost infrastrukture.
Zapeli smo na modelu „milosrđa“ – osobe sa invaliditetom pokušavamo prilagoditi sebi.
Prema tablici kojom je Marija zaključila prezentaciju, jasno je da naše društvo nažalost još nije učinilo potrebni korak naprijed u model „ljudskih prava“ koji osobe sa invaliditetom tretira kao punopravne članove društva i fokusira se na njihove mogućnosti, već smo zapeli na modelu „milosrđa“ gdje osobe sa invaliditetom još pokušavamo prilagoditi sebi umjesto da okolinu prilagodimo njima.
U kratkoj raspravi koja je uslijedila nakon predavanja Marija je iznijela zanimljiv podatak da je u zadnjih nekoliko godina sve veći prilijev djece s teškoćama u razvoju u vrtiće i škole, osobito djece s jezično-govornim teškoćama; ne zna se, istaknula je, da li je to zbog toga što je pojava teškoća u porastu ili je to posljedica sve veće socijalne inkluzije osoba s invaliditetom.
Predavačica je na kraju kao veliki problem istaknula da se udruge za osobe sa invaliditetom često iscrpljuju administaciju i rješavanjem problema kojima bi se trebale baviti institucije. Udruge bi se, smatra ona, trebale ujedinjeniti i umrežiti, i to ne samo na deklarativnoj razini, da bi se potrebni pritisci potrebni za pokretanje promjena mogli izvršiti.
Moozgavci: Još pet dana predavanja mladih predavača
Moozgavci će se u Info zoni izmjenjivati do subote te će mladi znanstvenici, istraživači i zanesenjaci predstavljati svoja područja interesa i istraživanja. U utorak ćete imati priliku saznati koji su morski organizmi najcjenjeniji, u srijedu sudjelovati u raspravi o očuvanju kulturne baštine, u četvrtak čuti nove spoznaje o Crvenom jezeru, u petak se informirati o virđinama, ženama koje žive kao muškarci, a u subotu saznati čemu služi računarska fizika. Sva predavanja počinju u 20 sati, osim subotnjeg koje počinje u 19 sati.
preuzeto sa dalmacijanews.hr
