Početna Zanimljivosti 10 činjenica o špijunima koje vas neće ostaviti ravnodušnima

10 činjenica o špijunima koje vas neće ostaviti ravnodušnima

885
UDIO

Špijuni i tajni agenti oduvijek su bili čestom temom naše mašte. Tisuće knjiga i filmova pokušale su reinterpretirati živote tajnih agenata, njihovu tajnovitost i svakodnevicu prožetu uzbudljivim akcijama i potjerama. Ponekad te su priče bile daleko od stvarnih života špijuna, ali ponekad stvarnost može biti čak i čudnija od fikcije. TopTenz nam donosi 10 iznenađujućih činjenica koje će nas uputiti u svijet špijuna i kako on zaista izgleda…

1. Čak ni obitelji tajnog agenta ne smiju znati njihov tajni identitet

Poprilično je očito zbog čega tajni agenti skrivaju svoj identitet pred očima javnosti, ali njihov ‘drugi život’ često mora biti skriven i od vlastite obitelji, uključujući roditelje i djecu, koja nikada neće znati čime se njihov voljeni suprug/brat/sin zapravo bavi.

Tako je jedan bivši agent CIA-e rekao svojim roditeljima i djevojci kako je niže plaćeni trgova. Osam je godina trajalo skrivanje stvarnih stvari u čijem je periodu morao zaustaviti roditelje da dođu u posjetu (navodno je radio na Havajima, a zapravo je bio u Afganistanu) i opravdavati se pred djevojkom koja ga je često optužila za ‘običnu’ nevjeru’ kada je shvatila da neke njegove priče ne drže vode i prepune su rupa.

9. Seks je jedan od alata

Svi znamo kako seks prodaje sve, no sudeći prema sljedećoj priči, seks također služi za dobru staru špijunažu. Mnogo je primjera u kojem tajni agenti koriste svoje ženske (a i muške) atribute kako bi omeli metu, stvorili materijal za ocjenu ili generalno ‘okupirali neprijateljsko područje’.

Jedna od najpoznatijih špijunki, kojoj je zavođenje bilo omiljen alat, je Marghareta Zelle Macload, poznatija kao Mata Hati. Ovisi koju stranu priče pročitate prvu, Mata Hari je bila Nizozemka koja je odala tajne Francuza Nijemcima, ili, moguće, predala dezinformacije Njemačkoj kako bi zaštitila Francusku. Kako god bilo, 1917. godine osuđena je na smrt. Zapisano je kako je i u samom trenutku smaknuća, s povezom oko očiju, slala poljupce svojim egzekutorima, ostavši na neki način vjerna svom imidžu zavodnice.

8. Nisu svi špijuni odrasle osobe

Naravno, ne uklapaju se svi tajni agenti u okvir Jamesa Bonda. Bilo bi krajnje nepoželjno odudarati od okoline u skupocjenim odijelima i preskupim automobilima. Za špijuna je najbitnije ostati – neprimijećen. No u nekim situacijama, bilo koja odrasla osoba će odudarati pa se špijuni oslanjaju i na djecu kako bi došli do željenih informacija.

Iako je ilegalno koristiti djecu mlađu od 15 godina za špijunske pothvate, ta praksa nije neuobičajena. Djeca katkada otkrivaju opasne informacije kao što su identiteti bombaša samoubojica i terorističkih skupina, a ponekad su ohrabreni, blagoslovom vladajućih, kao u Sjevernoj Koreji, pratiti ponašanje svojih bližnjih i prijaviti svaku sumnjivo ponašanje koje nije u skladu s dominirajućom ideologijom.

7. Samoubojstvo je ponekad dio posla

Biti uhvaćen na djelu uvijek je mogućnost, a ono je pogotovo opasno ako radite tako senzibilan posao kao što je špijuniranje za vladu. Osim toga, tajni se agenti suočavaju s mogućnosti mučenja kako bi odali ono što znaju, a često im prijeti i smrt. Kako od mučitelja, tako i od onih koji su na gubitku zbog informacija koje nisu smjele dospjeti u krive ruke. No pitanje koje se postavlja je sljedeće: zar je biti uhvaćen gore od smrti? I čini se kako špijuni odgovaraju sa ‘da’, a bočice tableta i otrova koje posjeduju to i dokazuju.

6. U njihovim redovima su i slavne osobe

Iako su na prvi pogled posao u kojem si u centru pažnje i onaj u gdje si u sjeni, sušte suprotnosti, praksa pokazuje kako je moguće imati i oboje. Iako su se mnogi špijuni proslavili tek nakon uspješne karijere tajnog agente, postoje brojni primjeri onih koji su za života radili oboje: Jazz pjevačica Josephine Baker, igrač bejzbola Moe Berg…

5. Nisu ni svi špijuni ljudi

Špijuni se moraju stopiti s okolinom, biti neprimjetni, i još važnije: moraju brzo doći, a još brže otići kako bi pokupili sve informacije i ostali nezapaženi. U nekim slučajevima špijuni koji najbolje odgovaraju parametrima imaju 4 noge, peraje ili krila. ‘Životinje mogu gdje ljudi ne, kad vidite životinju ne upali vam se alarm’ – rekao je jedan od CIA-ih zaposlenika.

Neki životinjski tajni agenti posebno si istrenirani za razno razne uloge, što ovisi i o njihovoj vrsti i o potrebama zadatka. Tako su golubovi često bili korišteni za prenošenje poruka između divizija u drugom svjetskom ratu. Nekada su čak snimali zračne fotografije svojim automatskim kamerama. Mornarica SAD-a s druge strane koristi dupine, kako bi detektirali i prijavili podvodne mine.

4. Špijunske agencije imaju agresivne metode zapošljavanja

Ne iznenađuje činjenica kako autoritarni reži imaju poprilično brutalne metode uvjeravanja građana da postanu špijuni. Jedan bivši sjevernokorejski agent rekao je kako je jednostavno otet iz škole kao adolescent. ‘Jednog se dana crni automobil zaustavio ispred moje škole. Bili su iz vladajuće partije i rekli su mi kako sam odabran… Samo trebam spakirati stvari.’

No ni u demokratskim zemljama odabranicima se ne pruža mogućnost alternative odbijanjem posla. 2002. je, primjerice, ruska sigurnosna služba optužila SAD zbog navodnih korištenja droga kako bi pridobili službenika u svojeredove.

3. Tajni agenti uzimaju identitete umrlih

Kako špijun osigura uvjerljiv identitet na tajnom zadatku? Neki tajni agenti očuvaju vlastiti identitet, ali prikriju svoju pravu profesiju. Većina američkih špijuna na zadatku su pod službenim pokrićem, što znači da im je dodijeljen lažni posao u američkim agencijama i kako su pod zaštitom diplomacije. Neslužbena pokrića su mnogo opasnija jerzahtijevaju uzimanje nečijeg imena i profesije, nasumice, bez zaštite državnih tijela.

Špijuni teže realističnim identitetima, a kada se pretvaraju da su netko drugi, najčešće uzimaju osobne podatke nekoga tko je umro kao dijete, kako bi što lakše smislili pozadinu života. U Velikoj Britaniji, policija na tajnom zadatku uzela je identiteta 80 mrtve djece kako bi se infiltrirala u protestne grupe.

2. Špijuni mogu ubiti druge špijune kako bi ostali prikriveni

Ako ste pomislili kako će špijuni, koji su na istim stranama, pomoći jedan drugome ili barem neće ozlijediti jedan drugog – u krivu ste. Život tajnog agenta inferioran je zadatku. Osim toga, agenti na tajnom zadatku, ubojstvom drugih agenata, zadobit će povjerenje druge strane koja tada neće sumnjati u njihove namjere.

1. Čak i kada su umirovljeni, moguće je kako neće umrijeti prirodnom smrću

Jednom kada su njihovi dani špijuniranja gotovi, neki agenti uživaju u mirnoj mirovini, pišući krimi-romane i prisjećajući se svojih špijunskih dana.

Ipak, neki tajni agenti neće se složiti. Ostatci njihove burne prošlosti prate ih i u mirovini, a možda su i razlog što neki od njih ne umro prirodnom smrću. Tako je, primjerice, bivši agent CIA-e Edward Lee Howard smrt dočekao u Moskvi, nakon što je navodno slomio vrat u svojoj kući nakon pada niz stepenice. Takva smrt zaista može biti slučajna, ali u ovom slučaju zasigurno otvara brojna pitanja.

U slučaju bivšeg ruskog špijuna Alexandera Litvenenka, dokaz ubojstva i više je nego očit. On je naime otrovan radioaktivnim polonijem, nakon susreta sa dva bivša agenta na čaju. Za neke agente mirovina je samo još jedno opasno poglavlje njihova života.

preuzeto sa vecernji.hr