Početna Kaštela Intervju s Ivanom Gagićem, kandidatom SDPa za dogradonačelnika Kaštela

Intervju s Ivanom Gagićem, kandidatom SDPa za dogradonačelnika Kaštela

Ususret lokalnim izborima razgovarali smo sa zamjenikom kandidata za gradonačelnika Matka Kuzmanića, višestruko odlikovanim dragovoljcem Domovinskog rata, Ivanom Bilušem Gagićem. U emotivnom intervjuu ispričao nam je priču o svojoj borbi koja traje još i danas.

1486
UDIO


Ususret lokalnim izborima razgovarali smo sa zamjenikom kandidata za gradonačelnika Matka Kuzmanića, višestruko odlikovanim dragovoljcem Domovinskog rata,  Ivanom Bilušem Gagićem. U emotivnom intervjuu ispričao nam je priču o svojoj borbi koja traje još i danas.

Ivane, Vaš ratni put je neosporan, javnosti je poznato da ste bili pripadnik trogirske bojne 114. brigade HV-a od lipnja 1991. do ožujka 1995. godine i borili se na mnogim ratištima Dalmatinske zagore, Drniša i na južnom bojištu, da ste sudjelovali u akciji Oluja te da ste odlikovani jer ste u neprijateljskom okruženju spasili 15 svojih suboraca. No manje je poznato da i danas vodite bitke, ali pravne?
Nakon prve akcije u Vrlici, neki su već odustali i pozivali ostale Kaštelane iz postrojbe na odustajanje od obrane domovine, ali ja to nisam htio. Nikada nisam osuđivao te ljude jer nisu htjeli u rat, ali ja nisam mogao stajati mirno dok su neprijatelji bili pred vratima. Kada sam neke od tih koji su nas napustili javno prozvao da su gradili političke karijere na svojim navodnim zaslugama u ratu, onda su me tužili.

Tko vas je tužio i kako su završili ti postupci na sudu?

Između ostalih tužio me i Jozo Vidić, bliski suradnik i prijatelj  Ante Sanadera,  jer sam javno rekao da je napustio bojnu bez dopuštenja zapovjednika te da mislim da mu je lažiran ratni put, za što sam imao pet svjedoka na sudu. Najviše me boli to što su ti i takvi, na krvi i patnji istinskih dragovoljaca skupljali političke poene i sebi pripisivali tuđe zasluge. Smatram da oni kroz takozvani kaštelanski HDZ upravljaju gradom te da stvarna vlast nije ni u Gradskom vijeću, ni kod pročelnika,  a ni gradonačelnika, već kod šačiće ljudi koji su u vrhu HDZ-a Kaštela.

Zar niste i Vi bili u kaštelanskom HDZ-u?

Većina članova HDZ-a su pošteni ljudi koji ne znaju što i kako se radi u toj stranci i našem gradu. Ja sam u HDZ ušao iz istih razloga zašto sam išao braniti domovinu,  zbog želje da promjenim Kaštela i da se borim protiv nepravde koju vidim oko sebe. Protiv ljudi o kojima sam vam govorio sam se pokušao boriti u HDZ-u, ali sam shvatio da je nepravda duboko ukorjenjena u vrh te stranke i da nekolicina koristi tu stranku za rješavanje osobnih interesa pa sam ih ubrzo i napustio. Dok stotine mladih, pametnih i sposobnih ljudi daju molbe za zapošljavanje i iseljavaju iz države, oni zapošljavaju podobne bez razmišljanja o sudbinama drugih.

Osvrnimo se na lokalne izbore. Što mislite o Vašim protukandidatima?

Denisa Ivanovića osobno ne poznajem, ali mislim da bi i on bio na daljinskom upravljaču Ante Sanadera i šačice ljudi oko njega. Ista stvar je bila i s Ivanom Udovičićem koji je kao novo lice i skroman momak ušao u politiku, ali je stalno bio pod kontrolom i pritiscima spomenutih ljudi. S druge strane, Berket je ušao u politiku da se suprostavi pritiscima HDZ-a, ali je u svom mandatu shvatio da mu se ne isplati boriti protiv HDZ-a. U konačnici su Berket i ljudi oko njega pokazali da nemaju rješenja za gradske probleme.

Mnoge je iznenadilo da ste pristali biti zamjenik SDP-ovcu Matku Kuzmaniću. Kako ste donijeli tu odluku?

Matko Kuzmanić nema okaljane ruke i jedini je kandidat koji jamči promjenu dosadašnje loše politike upravljanja gradom. U SDP-u sam vidio mlade ljude koji su iskreni, pošteni i neopterećeni ideologijom, ne boje se reći istinu, vole svoj grad i bore se da se u njemu bolje živi. U lokalnoj politici ne smije biti ideoloških podjela, na lokalnim izborima treba birati poštene ljude i spriječiti politikante koji na ucjenama, političkim tenzijama i razdoru društva dobro žive i nije ih briga za opće dobro.

Kakvim ucjenama?

Poznato je što se radi na dan izbora i kako se izvlače njihovi birači na izbore. Članovi biračkih odbora nose papiriće s imenima ljudi koji nisu izašli na izbore, a potom se te ljude zove da izađu glasati. Postavlja se pitanje, kako oni mogu iznositi imena ljudi koji nisu izašli na izbore i zašto oni zovu te ljude? Birači znaju da su izbori, a nisu izašli. Obećaju li im razne usluge ili ih ucjenjuju da će izgubiti ono što su stekli preko politike?

Ako je to ustinu tako, kako se boriti protiv toga?

Što više ljudi treba izaći na izbore i odlučiti na temelju programa, ideja i ugleda kandidata što je bolje za njih i njihov grad. Već sam rekao i ponavljam, tu nema nikakve ideologije, bitni su samo ljudi i moramo birati one koji sutra mogu upravljati našim gradom. Pozivam dakle sve birače koji žele dobro svom gradu da zaborave političke predznake i izaberu promjenu ove i ovakve politike koja nas je dovela tu gdje jesmo. Velika je odgovornost i na medijima da pomognu biračima odlučiti koga izabrati.

Za kraj, koju bi poruku poslali biračima?

Izađite na izbore i birajte ljude i zajedništvo, a ne politikante.