Znate li, briga li vas uopće, da svakim danom sve brojniji autobusi odvoze Slavonce u bijeli svijet? Odlaze trbuhom za kruhom. Za normalnim životom dostojnim čovjeka. Ne odvoze samo mlade, cijele obitelji odlaze. Dižu ruke od gorke i nepodnošljive neizvjesnosti i besperspektivnosti. Od političkog masakra nad Slavonijom. Kojoj je dosta laži, kojoj se gade dušebrižnici, a u stvari licemjeri i ljudske gnjide.
Znate li, briga li vas uopće, da se u Vukovaru masovno prodaju, ne samo pojedinačne kuće, zapravo gotovo cijele ulice su navodno na prodaju. Budzašto. Ne mogu ljudi više! Patili su dosta. Moraju živjeti. Imaju pravo na život. Ne na poniženje. Obećavali im, obećavali. Kako koja vlast bila. I lagali. Besramno! A možete li zamisliti kako im je?
Možete li zamisliti kako je Slavoncu kad napušta, možda i zauvijek, svoju ravnicu? Kad će ga do kraja života gušiti tek sjećanje na sjetni zvuk tambure uz koji je odrastao, uz koji su mu roditelji, djedovi i bake usađivali u srce i raspjevanu slavonsku dušu ljubav prema rodnoj grudi, hranili ga dobrotom i poštenjem. Hoće li više uopće imati smisla stihovi:
Ne dirajte mi večeras
uspomenu u meni,
ne dirajte mi ravnicu
jer ja ću se vratiti.
Znate li, briga li vas uopće, da ćete, ako se sad naručite na magnetsku rezonanciju mozga ili kralježnice, na red doći krajem 2017. godine. Tada već mogu obilježiti i godišnjicu vašeg odlaska na drugi svijet. Ako pak hoćete hodati, novi kuk će vam ugraditi 2018. godine.
Znate li, briga li vas opće, da roditelji, čija djeca boluju od teških bolesti, djeca koja ne mogu i nikada neće moći sama brinuti o sebi, mole, preklinju zapravo za potrebnu pomoć, ali sva vrata činovničke gamadi su im zatvorena.
Znate li, briga li vas uopće, da ljude svakodnevno deložiraju iz njihovih domova, stare, bolesne, s djecom, nesretne jer ih je život u lijepoj našoj bacio na prosjački štap, jer su ih lihvari novoga kova opljačkali. I vuku ih, iznose kao stoku iz njihovih domova.
I dok se taj realni život svakodnevno događa, gadljiva i prljava borba za vlast u Hrvata se nastavlja. Tko šljivi tu bagru, taj narod. Vlast, samo vlast. Moć, samo moć. Novac, samo novac. To ih zanima. Ljude su već davno otpisali i žrtvovali za svoje ‘igre prijestolja’.
A ovo sada kod nas na političkoj pozornici je već k’o pijana svadba. U kojoj su se svi raspojasali, pa popustile kočnice, a razum otišao spavati. Kumu na grijeh nagovara mladoženja koji debelo ‘pod gasom’ plače da voli baš nju a ne mladu, laska i obećava svašta samo da… Mlada za to vrijeme sklisko pleše s kumom koji se samo privija uz usku vjenčanicu k’o da mu je zima… Pri čemu se mlada baš i ne brani najenergičnije… Love se podivljali svatovi i na svjetlu, ali još više po mraku… gdje nitko ne vidi… Politička papazjanija na hrvatski način očito doživljava kulminaciju kaosa. Konfuzija, nered, anarhija. Nit znaš tko te vodi, nit onaj koji misli da vodi zna koga i, još važnije, kako se vodi…
Premijer kojeg nitko ne poznaje, a samo poneki poligloti razumiju. Vlast koja se odlučila za nogometnu taktiku talijanskih azzura – obrana i samo obrana, koja se stalno nešto preslaguje, dogovara da se mora dogovoriti, ali prije svega međusobno čerupa da perje leti na sve strane. Vlast koja bi vladala, ali još ne znaju jesu li ili ne koalicija… Odnosno jesu li ili nisu i zašto su ako nisu zajedno… „Koalicija“ u kojoj specijalci za dokumente svih vrsta na tko zna kakve načine dolaze do skrivenih tajni svojih partnera izvlačeći njihov najprljaviji veš. A oporba?
Dio oporbe samo čeka da je netko pozove u taj suludi ples oko vlasti uz, naravno, pravu cijenu… Kao neka zagonetna dama za šankom prestižnog hotela… A drugi dio oporbe, koji je već pokazao svoj ‘raskošni politički talent’ u destrukciji svega i svačaga, nanjušio je krv i naoštrio svoje zvjerske zube… Oni bi natrag… Znaju zašto jer ne kaže se uzalud da je vlast slast… S Pantovčaka sve to nemirno prati šefica države koja bi da se svi smire i prestanu međusobno politički tamaniti… Pa da opet svi budemo veseli i sretni k’o što nikad nismo bili. I da mališanima dobri političari recitiraju bajke i basne.
Kad odu mladi ljudi, kad starost napusti ovaj svijet, kad sela i gradovi opuste, netko će valjda dobiti koncesiju nad Slavonijom. Pa i Hrvatskom. Pa će se onda isplatiti sijati zlatna polja, vaditi nafta, sjeći šuma… Ali za nekog drugog. Ne za Slavonce i Slavoniju, ne za Hrvatsku.
A oni na vlasti i dalje će igrati prljavo, bez trunke odgovornosti, bez ljubavi prema Domovini i svom narodu. Zar stvarno mislite da neće, da imaju viziju, da se iskreno bore za više interese?! Dok vjerujemo u njih, dok smo naivni i navijamo za ‘svoje’, ponižavat će nas i iskorištavati. Lagati i varati. I debelo puniti svoje džepove. Bal vampira. Na hrvatski način. Žalosno. I nije čudo da mladi ljudi odlaze. Iz očaja. A uskoro će i stari. Pognute glave, bespomoćni, uništenog ponosa i prevareni…
IZVOR:dalicom.eu
