Početna Kaštela Legendarna vinarija u kojoj se snimalo ‘Velo misto‘, zaštićeni spomenik kulture, prodaje...

Legendarna vinarija u kojoj se snimalo ‘Velo misto‘, zaštićeni spomenik kulture, prodaje se za manje od 600 tisuća eura; Dotrajali objekt na atraktivnoj lokaciji lako bi mogao u privatne ruke…

2228
UDIO

Tijekom sljedećih 30-ak dana Grad Kaštela treba donijeti odluku hoće li se prijaviti na elektroničku dražbu i iskoristiti svoje pravo prvokupa “Vinalka” u Kaštel Starom.

Početak licitacije za nekadašnju vinariju, a zatim i skladište vina i alkoholnih pića u vlasništvu “Dalmacijavina” u stečaju, zakazan je u sustavu Financijske agencije (Fina) za 16. studenoga po početnoj cijeni od 4,26 milijuna kuna (oko 569 tisuća eura) i potrajat će sve do 1. prosinca.

Budući da se radi o prodaji u sudskom postupku, vrijednost nekretnine, ukupne površine 1811 četvornih metara, na kojoj je dotrajali objekt, ali koja je na atraktivnoj lokaciji uz more, u neposrednoj blizini nautičke i komunalne luke koja je u izgradnji, procijenio je sudski vještak.

Dražba je zakazana u ovršnom postupku kojeg je pred Općinskim sudom u Splitu pokrenuo splitski odvjetnik koji je zastupao “Dalmacijavino” u parnicama vođenim tijekom stečajnog postupka, za koje do sada nije isplaćen jer je tvrtka bila u blokadi.

Pravni zastupnik propale tvornice je stoga odlučio spomenutom putem naplatiti svoje potraživanje u iznosu od 3,3 milijuna kuna bez PDV-a.

U taj iznos uračunata su dugovanja samo za pravomoćno okončane parnične postupke. Treba napomenuti i da odvjetnik koji je u ovom slučaju i ovrhovitelj, može i preuzeti nekretninu u visini svojih potraživanja.

U javnom pozivu za dražbu za, kako piše, poslovno-skladišnu zgradu, navedena je i zabilježba da je nekretnina kulturno dobro i tu na scenu stupa Grad s pravom prvokupa.

Nije, naime, tajna da je kaštelanska vlast zainteresirana za kupnju nekadašnjeg “Vinalka” kao i da je svoje zanimanje pokazala još 2013. godine. Dvije godine kasnije, međutim, kupnja nije realizirana.

U listopadu 2013. godine, podsjetimo, Gradsko vijeće je jednoglasno donijelo odluku o kupnji objekta u Starome. Tada je utvrđeno da se radi o 1400 kvadrata prostora, za koji je Grad bio spreman platiti 1,9 milijuna kuna.

Taj je iznos bio znatno manji od 4,6 milijuna kuna na koliko je nekretnina bila procijenjena, a formiran je prema najvišoj ponuđenoj cijeni iz dviju ponuda, koje je tadašnji stečajni upravitelj “Dalmacijavina” dobio tijekom stečajnog postupka.

Vijećničkoj odluci unatoč, nekadašnja vinarija nije postala gradska imovina, uz obrazloženje tadašnjega gradonačelnika Ivana Udovičića, da su se kupovini “ispriječile” dvije plombe zbog kojih nije bilo moguće urediti imovinsko-pravne odnose.

– Jedna plomba je Porezne uprave, a druga obitelji Šimeta, u čijem je vlasništvu objekt nekada bio. Stečajni upravitelj trebao je skinuti plombe i tada bi se prišlo kupovini. Bez skidanja plombi nisam želio na sebe preuzeti kaznenu i druge odgovornosti koje su mogle nastati – kazao je tada Udovičić.

Prema tada izrečenim najavama, gradska uprava je namjeravala objekt na rivi u Starom urediti te komercijalizirati kako bi se na taj način “samofinancirao”.

Šest godina kasnije, Gradsko vijeće kojemu je sada na čelu upravo Udovičić, ponovno će se izjašnjavati o korištenju prava prvokupa “Vinalka”. Ako odluka bude pozitivna, tada će za oglašenu nekretninu trebati platiti cijenu koju bude ponudio najbolji kupac. Ako Grad ponudi manji iznos, nekretnina će ići kupcu koji istakne viši iznos.

Premda je nekretnina u vlasništvu “Dalmacijavina” u stečaju, presudno je što se prodaja odvija u postupku ovrhe, što znači da će u slučaju dva neuspjela dražbena ročišta biti prekinuta.

Vinariju s pratećim skladištem izgradila je početkom prošlog stoljeća kaštelanska tvrtka “Šimeta i sinovi”, a prema stručnim opisima, riječ je o “industrijskom arhitektonskom kompleksu glavnim pročeljem okrenutom prema istoku s više ulaza u pojedine dijelove”.

– Pojedini dovratnici i nadvratnici vrata i prozora ukrašeni su u neoklasicističkoj maniri. Gotovi proizvodi su se uglavnom spremali u drvene bačve svih veličina koje su i danas sačuvane u interijeru vinarije – navodi se iz Ministarstva kulture.

Tvrtka obitelji Šimeta bila je jedna od prvih koje su se bavile vinogradarstvom, otkupom grožđa i vinarstvom na širem splitskom području, a zajedno s obitelji Katalinić, koja je svoje veliko skladište izgradila oko luke i kaštela obitelji Cippico u Novome, slovila je za najveće kaštelanske izvoznike, još u doba Austro-Ugarske i prve Jugoslavije.

Obje spomenute obitelji iz Donjih Kaštela ostale su bez ključnog dijela svoje imovine, praktički potezom pera tadašnjih vlasti, u valu nacionalizacije već 1946. godine, te je objekte i strojeve preuzeo “Vinalko” koji je 1963. postao “Dalmacijavino”.

Bivša vinarija tri puta je mijenjala status pa je tako 2008. godine bila zaštićena kao spomenik kulture, potom je 2011. bila pod preventivnom zaštitom da bi konačno 2017., temeljem rješenja Ministarstva kulture, postala kulturno dobro. Ovaj status važan je zbog prava na prvokup, koje je ostvarivo samo ako je nekretnina pod trajnom zaštitom.

Zanimljivo je spomenuti da je zgrada zajedno s pristaništem “glumila” i u više epizoda televizijske serije “Velo misto”. Objekti su itekako vidljivi u epizodama kada lučki radnici predvođeni Feratom (Aljoša Vučković) iskrcavaju teret s brodova pod nadzorom ruskog emigrantskoga “gazde” Borožinskog (Ivan Hajtl), te u epizodi vezanoj uz kapitulaciju fašističke Italije, kada su građani praznili skladišta s hranom i drugom robom, a djeca se provozala vojnim motociklom.

izvor: slobodnadalmacija.hr