”I reče Bog, neka proklija zemlja zelenilom – travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koji će svaki prema svojoj vrsti, donositi plod koji u sebi nosi sjeme. I bi tako.”(Post.1,11).
Na južnim padinama Kozjaka, u zapadnom dijelu Kaštelanskog polja i nad izvorom žive Gospine vode, još daleke 1189.godine podignuta je starohrvatska crkvica sv. Marije od Špiljana, danas zvane Gospa Stomorija. Stanovnici tadašnjeg starohrvatskog sela Špiljana pod Kozjakom, zbog čestih opasnosti od turskih napada preselili su se na obalu mora, gdje je nastalo novo srednjovjekovno selo – današnji Kaštel Novi. Svetište Gospe od Stomorije jedno je od najstarijih marijanskih svetišta u Hrvatskoj, i kao takvo jedan od prepoznatljivih simbola Kaštela. U crkvi ispod oltara nalazi se izvor pitke vode, a njen okoliš krasi prvi Biblijski vrt u Hrvatskoj. Vrt je napravljen užežin drugog dolaska pape Ivana Pavla II. u Hrvatsku. Na ulazu u Biblijski vrt naići ćete na brončanu skulpturu ”Ključ sv. Petra” na kamenom stupu, a u samom vrtu nalazi se i brončana skulptura Jabuke. Vrt je zamišljen kao prostor u kome će rasti biljke koje se spominju u Bibliji, te zahvaljujući blagoj klimi u ovom vrtu raste 110 biljnih vrsta. U sklopu Biblijskog vrta nalazi se i vinograd Crljenka kaštelanskog.
Kako bi se upotpunila ta biblijska priča, prof. Ivna Bućan došla je na ideju da se u sklopu Biblijskog vrta naprave i postaje Križnog puta. Tu ideju objeručke je prihvatila Udruga Biblijski vrt Stomorija i Bratovština Gospe Stomorije.
- Na području iza crkve, njenom sjevernom djelu, odlučili smo napraviti postaje Križnog puta. Ideja o postajama postoji već dugi niz godina, a vodili smo se idejom da previše ne diramo to područje, jer ga nije uništio ni požar ni ljudska ruka. Na samom području gdje smo napravili postaje pronašli smo više od 120 biljnih vrsta te na taj način smo dobili i još jedan mali botanički vrt. U realizaciji izgradnje sudjelovala je županija Splitsko-dalmatinska, Grad Kaštela, TZ Kaštela, Župa sv. Petra Apostola, Bratovština te naša udruga. Krajobrazna arhitektica Dobrila Kraljić izradila je idejni projekt Križnog puta a naši kipari Mislav Katalinić, Robert Jozić i Davor Kamenjarin autori su i izvođači križnih postaja. Financijski dio osigurala je Zračna luka Kaštela a posebno bih želio zahvaliti i svim našim donatorima, naravno, tu ubrajam i Zračnu luku, bez čije pomoći ovaj projekt ne bi ni bio moguć, a to su tvrtka Cemex, Turistička zajednica, Puncta Global, a financijski dio za uređenje staze osigurala je županija Splitsko – dalmatinska. Ovim putem bih želio zahvaliti i Vlastitom pogonu koji je izvođač zemljanih radova, jer na tom području smo imali minimalne korekcije tla, te smo morali jedan dio i raskrčiti kako bi dobili pogodnu stazu, jer ipak će tu biti i starijih ljudi , pa smo mislili i na sigurnost svih posjetitelja. Jako nas raduje što smo uspjeli ovaj projekt privesti kraju, i što smo svi skupa uz dogovore i zajednički rad napravili nešto što će postati još jedno mjesto po kojem će Kaštela i naša Stomorija biti poznati u Hrvatskoj i šire – pojasnio je predsjednik udruge Biblijski vrt Anton Žanić.
Obišli smo postaje Križnog puta i još jednom se uvjerili u ljepotu prirode kojom obiluje Biblijski vrt te popričali i trojicom kaštelanskih kipara koji su autori Križnih postaja.
- Križni put je bio već odavno zacrtan i postojao je neki plan ali nikako da se krene u realizaciju. Tu smo nekako nastupili mi, te smo krenuli u šetnju sa arhitekticom jer smo dobili naputke da to postojeće tlo što manje diramo, jer na njemu postoji puno biljnih vrta, započinje priču Jozić. Pazili smo na to da se ideja našeg Križnog puta svidi i župniku, te svim onim ljudima koji su uključenu u tu priču. Tako smo tragali za rješenjem, pazili da se ne takne priroda i imali smo malo nezgodan zadatak, ali kroz razgovor smo zaključili da teren ostavljamo prirodnim a Križni put prilagodimo terenu. Kako smo šetali stalno su nam u oko upadale te kamene gromade te smo odlučili krenuti od njih- pojašnjava.
- Biblijski vrt već sam po sebi ima neku priču, identitet. Ima već par radova, koji su u biti potenciranje jednostavnosti, kao što je ključ i jabuka. Vrt je dosta ”čist” kako mi to kipari znamo reći i dosta obiteljski orijentiran, tako da velika patetika nije dolazila u obzir. Ove križne postaje su po nama bile dovoljno snažan motiv da ispriča tu priču, a opet djeluje ambijentalno. Te postaje nisu toliko oku vidljive koliko su u službi prostora – objašnjava Kamenjarin.
-Na kraju smo došli na ideju kako na postajama moramo imati križ, broj i natpis te smo se time vodili. Odlučili smo u kamene gromade uklesati natpis te dodati stare brokve tj. čelične klinove, koje smo koristili kao asocijaciju razapinjanja Isusa na križu. Svi skupa smo se složili da te brokve ili čavli ostanu onako crni, da puste koroziju, da se s vremenom od kiše cijedi korozija, da sve to nekako djeluje onako sirovo, prirodno, starinsko. Nikako uljepšavanje nije dolazilo u obzir te svaki put kad prođem kroz postaje imam osjećaj da sam u nekom vremenu prije 2000 godina. Netaknuta priroda, kamen, tišina i te brokve baš onako asocira na prošla vremena. Brokve je, moram napomenuti, izradio naš kolega iz Marine, akademski kipar Tomislav Šalov, koji ih je ručno kovao – kazuje nam Katalinić.
– Samu ideju podržao je i naš župnik don Darijo Čorić, kojem se svidjela ta ideja čeličnih brokvi, te je prigrlio tu našu ideju, te nam i dao par ideja. Također, moramo zahvaliti i Ivanu Čaglju koji je s nama prokrčio teren, dogovarao se, te bio dostupan za sva pitanja. Moramo spomenuti i gsp. Žanića koji je uvijek bio pri ruci što se kaže, te vjerujem kako smo svi skupa napravili jedan jako dobar projekt na kojem smo uživali raditi uz poštivanje struke – završava Jozić.
Obilaskom postaja Križnog puta uvjerili smo se u sve ono što su autori pričali. U netaknutom dijelu prirode, pronašli smo kamene gromade na kojima su uklesani nazivi postaja a čelične brokve označavaju broj postaje. Same postaje pozicionirane su u krug, tako da na kraju dolazite na početak s kojeg ste krenuli. Netaknuta priroda, biljne vrste, mir, tišina i sami osjećaj da ste na svetom mjestu vas vodi u neku višu dimenziju. Vjerujemo kako su Kaštela postala bogatija za još jedno prekrasno mjesto koje će s vremenom postati još jedan simbol Kaštela koji svakako vrijedi posjetiti.
”Svi vi što prolazite putem, pogledajte i vidite ima li boli kakva je moja bol, kojom sam pogođen kojom me Gospodin udari u dan žestokog gnjeva svojega. Samo uzdišem a srce moje tuguje”.(Tuž 1, 12-13 i 22)
Foto- tekst: Đurđica H. Čavka
