KAKO DRŽAVA SPALJUJE NAŠ NOVAC – SLUČAJ AGROKORA I ISMETA KAMALA
Bacanje novca niz odvod
“Obični” građani najčešće se ne pitaju što država radi s novcem koji oni uplaćuju u poreze. Ipak, neki primjeri kako država baca novac poreznih obveznika u WC školjku su frapantni.
Posljednji takav primjer je vještačenje stanja u Agrokoru koje je koštalo nevjerojatnih 9 milijuna kuna (a opet to nije ništa u usporedbi s enormnim troškovima izvanredne uprave).
Ovo vještačenje dobar je primjer koliko su lukrativni poslovi s državom, od kojih velik broj kvazi poduzetnika živi. (ako žive gotovo isključivo od države, oni su zapravo na državnoj plaći, te nisu nikakvi poduzetnici. To se odnosi na razne konzultante, odvjetnike… ključno je da moraš biti blizak s državom).
Najkraći sažetak slučaja Agrokor
U početku bio je poduzetnik. Poduzetnik je živio u dvorcu. Gradio je svoje carstvo koje se neprestano širilo, sve dok nije postalo preveliko da bi se urušilo.
Tu se postavlja pitanje kako se carstvo može uopće toliko proširiti? Kako možeš nekoga toliko kreditirati da postane div, monopolist na tržištu, da proguta sve manje igrače. Država je pomogla stvoriti Frankesteina, da bi joj taj Frankestein zaprijetio urušavanjem čitave ekonomije.
I onda, revidirano financijsko izvješće pokazalo je da je imovina Agrokora manja za 21,7 milijardi kuna u odnosu na ono što su poslovne knjige pokazivale u 2015. i 2016. godini.
Nastaje panika, odakle ta ogromna financijska rupa u Agrokoru. Odjednom Agrokor postaje nacionalni problem, a Ivica Todorić se transformira od državnog prijatelja do državnog neprijatelja broj 1.
Tada uskače država koja zaključuje da mora preuzeti stvar u svoje ruke, i oteti kompaniju izvornom vlasniku (kojem je prethodno omogućila da se proširi do ogromnih razmjera).
Tko je Ismet Kamal
Kako je uloga DORH-a da vodi procese i brani interese države, uloga državnog odvjetništva bila je dokazati da je iz Agrokora izvučen ogroman novac, i odatle ta financijska crna rupa.
I tu se dokazao DORH, koliko je sposoban braniti interese države.
Netko im dovodi stanovitog Ismeta Kamala iz KPMG Poljska, koji ne zna hrvatski, već je neki vještak iz Poljske. (taj netko je stanovita Ivana Matovina koja je inače imenovana od Martine Dalić u Podravku). Tako je bilo tko sa ulice mogao dovesti nekoga u DORH i omogućiti mu milijunski posao s državom.
I oni potpuno amaterski taj unosni posao povjere poljskom KPMG-u, da bi posao odradili vještaci iz hrvatske verzije iste firme. Ali najskandaloznije od svega je da su ti isti vještaci radili i za izvanrednu upravu Agrokora. To je sukob interesa vidljiv iz aviona,
Nevjerojatno, ali to je tek desetina cifre koju su isti ljudi zaradili od izvanredne uprave Agrokora.
Neke kompanije su prevelike da propadnu (too big to fail), ali također su i too big to understand. Prekomplicirane da bi ih se razumjelo.
Agrokor brojke
1,3 milijuna eura – vještačenje je koštalo DORH, odnosno državu, odnosno porezne obveznike
61 tvrtka činila je grupaciju Agrokor
60.000 bio je broj zaposlenih, od čega 40.000 u Hrvatskoj
42,7 milijarde kuna prihoda Agrokor je imao 2016., ali…
45,2 milijarde je ukupan dug za 2016.
825 000 kuna za 18 dana vještačenja – toliko je autor Lex Agrokora dobio za pravne savjete u vezi Agrokora
206 milijuna kuna – ukupan trošak pravnih usluga realiziranih tijekom izvanredne uprave Agrokora
5326 – broj sati utrošen na reviziju Agrokora (što ispada oko 1.690 kuna po satu, što je poprilično nabildana satnica).
Katarina Baričić
