LOKALNO, NACIONALNO, GLOBALNO
CIJENA SLOBODE
Update sa ukrajinskog bojišta:
Nakon približno 9 mjeseci borbe, Bahkmut i dalje nije osvojen. Više nitko ne zna što se stvarno događa, pojavljuju se snimke ruskih vojnika kako odrubljuju glave ukrajinskim. Zapadni tenkovi još nisu stigli, Rusija ne može pobijediti ali ne želi se povući. I kraj se uopće ne čini blizu, naprotiv, sve je dalje…
Što znači borba za slobodu? Kroz povijest se taj scenarij ponavljao tisuću puta, jer je uvijek netko htio osvojiti nekoga.
Kalkulacija slobode
Cijena slobode obično je jako visoka. Ukrajina je plaća u najskupljoj valuti: u krvi. Sloboda se najčešće i plaća u ljudskim životima.
Na prvi pogled, pitamo se zašto se šalje svo to oružje u Ukrajinu, jer što više oružja, više smrti. Ali nema drugog izbora.
Alternativa je da te Rusija usisa, kao ogroman usisavač, i postaneš još jedna kolonija u najvećoj zemlji na svijetu. Ovo što Ukrajina sad plaća je cijena slobode. Cijena je najskuplja moguća, bez popusta, ali ništa drugo se ne nudi.
Ritualno žrtvovanje
Stotine tisuća mladih Rusi ritualno je žrtvovana. Od njih je uzeto sve što imaju, a to je njihov život. Najveća zemlja na svijetu masovno je žrtvovala mlade ljude u jednom besmislenom pothvatu.
Svaki rat je jedno ogromno ritualno žrtvovanje s obe strane, kao da je izrežirano od strane mračnih sila u pozadini, a onima koji stvarno daju maksimalan ulog – svoj život – nije dano nikakvo objašnjenje. Samo to da moraju ići u smrt. A njihove obitelji su kao kompenzaciju dobile šampone i pjene za brijanje.
Krv je najjača valuta
Rusi se bore za opstanak režima Vladimira Vladimiroviča, a Ukrajinci za slobodu.
Je li svo to krvoproliće vrijedno potencijalno izborene slobode? To je pitanje na koje nitko ne zna odgovor, jer nitko ne zna ishod ovog rata. Ali moraš pokušati. Ili ćeš biti pod svojim agresorima, vampirima, ubojicama.
Kalkulacija je jasna: ako se ne braniš, bit ćeš osvojen od okupatora. A kako smo vidjeli iz povijesti, svaka žrtva vrijedna je toga da ne budeš okupiran.
Vrijedi li podnesene žrtve imati svoju državu, makar ona bila birokratizirana, korumpirana, kakva već jest?
Teoretski, da se nije obranila, Hrvatska bi bila pod režimom Aleksandra Vučića. Imali bi puno jači propagandni stroj, glavna stranka bio bi SNS, ne bi bili u Europskoj Uniji ni NATO-u, a što je najvažnije, prosječna plaća bila bi upola niža. Znači, ipak se isplatila borba za slobodu, iako smo poslije sami sebe zarobili.
Poziv na smrt preko e-maila
Kad si napadnut, moraš se braniti.
Okupator ti ne ostavlja izbor. I svi koji zagovaraju prestanak slanja oružja, trebali bi odgovoriti na pitanje koja je alternativa? Predati se režimu koji će te ionako ubrzano ili polagano usmrtiti?
Da bi regrutirali još janjaca koje šalju na klanje, u Rusiji šalju mailove smrti. Već sama činjenica da je mail poslan, znači da je upućen poziv za smrt. Ne treba čak ni kliknuti za potvrdu. Duboka KGB-ovska držoava tako se osigurala da uvijek ima dovoljno ljudstva za prinošenje žrtve.
Neka pitanja o ratu
Zašto se proizvodi svo to oružje? Stotine tisuća granata, pametne i manje pametne bombe…
I kakve su to pametne bombe, znači da pametno ubijaju?
Čemu sve to ako je jedina svrha oružja uništavanje, ubijanje
Netko treba ratove da se potroši svo to oružje
Održavaju se sve te konferencije o miru, osnivaju institucije za mir, skupovi, konfrencije, bilateralni sastanci…i svi ti napori da bi opet započinjali ratovi.
Čini se da što su veći napori za mirom, proizvodi se više oružja
Cijela povijest je jedna velika klaonica.
Katarina Baričić
Profesorica hrvatskog i engleskog, turistički vodič, sudski tumač, predavač na Erasmus seminarima za profesore, te autor na lokalnim portalima Solin live, Dalmatinski list i Kaštela.com
